Najnovija teorija kaže da roditelji mogu odrediti hoće li dobiti kćerkicu ili sinčića iz oblika lubanje koja je vidljiva na ultrazvučnoj snimci. Dječaci navodno imaju veće lubanje oštrijih rubova, a djevojčice manje i zaobljenije.
Ova igra proučavanja bebine lubanjice i nagađanja kojeg će biti spola za nestrpljive je i znatiželjne roditelje prilično zabavna, ali stručnjaci kažu da je "teorija lubanje" upravo to - samo zabava. Naime, stručnjaci u većini slučajeva ne mogu odrediti spol odrasle osobe samo promatranjem lubanjem, a kamoli s nejasne ultrazvučne sličice.
"To nema smisla", kaže Kristina Killgrove, bioarheologinja sa Sveučilišta West Florida. Antorpolozi i arheolozi mogu odrediti razlike između muškog i ženskog spola samo proučavanjem lubanje, ali samo u pojedinim slučajevima. No kosturi muških i ženskih beba gotovo se uopće ne razlikuju. "Dok ne dosegnu fizičku zrelost ili barem pubertet ne vide se spolna dimorfična obilježja lubanja muškog ili ženskog spola", objašnjava dr. Killgrove za LiveScience.
Čudne li teorije
Teško je reći kako se "teorija lubanje" pojavila, jer se ne radi o tradicionalnoj ili generacijama prenošenoj usmenoj predaji. Prvo je spomenuta na nekoliko blogova o bebama, ali slavu je stekla kroz razne roditeljske forume, na kojima mame postavljaju svoje fotografije s ultrazvuka i potiču ostale članice da pogađaju kojeg će spola biti dijete.
Trend podržava i praksa ultrazvučnih sličica u sve ranijim stadijima trudnoće. Mnoge slike ultrazvuka na forumima napravljene su puno prije 20. tjedna kada se obično određuje spol djeteta upravo putem ultrazvuka. Isto tako, ako bebica baš na taj dan, u 20. tjednu kada roditelji trebaju saznati njezin spol nije bila dobro okrenuta, pa se spol ne može utvrditi, otvara se prostor znatiželjnim roditeljima da nagađaju iz drugih znakova.
Mnogi komentari na forumima objašnjavaju metodu razotrkivanja spola preko oblika lubanje. Tvrdi se da su temelji te teorije u antropološkim studijama odraslih kostura. Po tim studijama muške su lubanje veće i oštrijih rubova, a ženske delikatnije i zaokruženije. Čelo je kod muškaraca ispupčenije, a donja vilica četvrtastija.
To je sve do neke mjere istinito, kaže dr. Killgrove. Problem nastaje kada tu teoriju želimo primijeniti na fetuse, jer se spomenute karakteristike pojavljuju tek u odrasloj dobi. U prosjeku su muškarci veći od žena, s više mišićne mase, pa su koštani spojevi koji drže te mišiće veći.
Misterij spola
No čak i kod odraslih, stručnjaci ne mogu samo pogledom na lubanju sa sigurnošću odrediti spol osobe. Moraju pažljivo usporediti mjere kostiju glave s prosjekom čitave populacije. Važna je i etnička pripadnost osobe. Današnji muškarci u Kini, samo za primjer, imat će manje lubanje od muškaraca u Nizozemskoj, jer su i fizički sitniji. Isto tako, postoje tzv. sive zone. Iznimno sitni muškarac može imati manju lubanju od krupne žene.
Kada stručnjaci na temelju kostura određuju spol, obično se ne oslanjaju na lubanju. Najvidljiviji dokaz o spolu, samo na temelju kostiju, vidi se na zdjelici koja najbolje pokazuje razlike u muškoj i ženskoj anatomiji.
Kada određuju spol na posmrtnim ostacima, odnosno kosturima beba i djece, stručnjaci najčešće koriste DNA metodu.
"Teorija lubanje" nije najčudnija metoda određivanja spola bebe. Jedna od najpoznatijih je ona koja kaže da će sigurno biti dečko ako se beba nosi visoko. I obrnuto, ako je majčin trbuh nisko, bit će djevojčica. O ostalim trudničkim praznovjerjima već smo ranije pisali ovdje: http://bit.ly/1hhLxH8