Jesi li ikad vidjela kako dijete gura nekoga, podiže pogled da vidi je li odrasla osoba vidjela, a zatim vikne: "Oprosti!", pjevajućim ili bilo kojim drugim glasom koji ne pokazuje da mu je iskreno žao, a zatim otrči dalje?
Prilično je jasno da takav rasplet situacije ničim ne pomaže djetetu koje je gurnuto niti da drugom djetetu prenese bilo kakvu lekciju. Ali što još možeš učiniti? Kako naučiti djecu kako stvarno poboljšati svoje ponašanje, vidjeti u čemu su pogriješili i imati empatiju prema drugima?
Postoji jedan način i iznenađujuće je izravan. Ako želiš djecu naučiti rješavati sukobe izvan površne riječi 'oprosti', pokušaj s ovim jednostavnim pristupom koji koriste Montessori učitelji.
Naime, uloga odrasle osobe u Montessori rješavanju sukoba je biti neutralan posrednik, postavljati pitanja koja će djecu voditi u razvrstavanju njihovih osjećaja i međusobnom razgovoru. Vježbajući na taj način, djeca sve više rješavaju sukobe samostalno. U nastavku provjeri kako ovaj pristup provesti u praksi.
Prvo razdvoji djecu
Ako je sukob agresivan, prvi je korak razdvojiti djecu tako da se nitko ne ozlijedi. To se radi čvrsto, ali bez ljutnje. Odvajanje vlastitih osjećaja iz cijele situacije može biti teško, ali ostajanje što neutralnijim drži fokus na djeci i pomaže im da se osjećaju sigurno razgovarati o svojim osjećajima i da budu iskreni o onome što se dogodilo.
Kada su djeca relativno mirna i pod kontrolom, spremna su razgovarati.
Zatim postavi pitanja: "Što se dogodilo? Kako se zbog toga osjećaš?"
Započni s postavljanjem pitanja svakom djetetu oko toga što se dogodilo. Zatim ih pitaj kako se osjećaju.
Ponovi ono što je dijete reklo kako bi bila sigurna da razumiješ i da je drugom djetetu jasno. "Osjećaš se tužno jer je Luka rekao da se neće igrati s tobom, a zatim te je gurnuo."
Zatim daj priliku drugom djetetu: "Luka, osjećaš se iznervirano jer te je David pratio oko igrališta i bockao te."
Što se moglo učiniti drugačije?
Umjesto izricanja kazne, pitaj djecu što su mogli učiniti da bi se situacija prikladnije riješila. Možda će im trebati pomoć oko donošenja odgovora, posebno u početku. Možda ćeš im trebati ponuditi nekoliko alternativa kako bi mogli odgovoriti.
Na primjer, mogla bi reći: "Luka, guranje nikad nije u redu. Mogao si zamoliti Davida da te prestane pratiti ili tražiti pomoć od mene kad te bockao. David, mogao si zamoliti Luku da se igra s tobom umjesto da ga loviš i bockaš. "
S vremenom će djeca to sve više moći samostalno raditi.
Što učiniti kako bi se djeca osjećala bolje?
Mnogo puta će djeca nakon ovog razgovora biti mirna. Ponekad će netko ipak biti povrijeđen ili uznemiren. Možeš ih pitati: "Što možemo učiniti da bi se osjećao/la bolje?"
Djeca često zatraže zagrljaj ili ponekad hranu/piće ili hladni oblog ako su ozlijeđena. Obje strane će se osjećati bolje ako djeca pomažu jedni drugima s onim što im treba.
Sve zajedno to nazivamo "Ja porukom" - koja pomaže djeci da se usredotoče na izražavanje i svoje osjećaje, umjesto da samo bacaju optužbe.
Što je s kaznom?
Možda ćeš primijetiti da u ovoj rezoluciji nije spomenuto kažnjavanje. Montessori se usredotočuje na prirodne posljedice, a ne na kažnjavanje. Često neće biti potrebe za posljedicama izvan rješenja sukoba, ali ako se netko ponaša nesigurno ili opetovano krši pravila, možda će biti potrebe za dodatnim posljedicama.
Na primjer, "Luka, to je drugi put da si danas nekoga povrijedio na igralištu. Ne mogu ti vjerovati da se ponašaš sigurno za druge. Moraš ostati sa mnom dok se to ne promijeni."
I ono posljednje - što je s isprikom?
Iako Montessori učitelji uglavnom ne forsiraju isprike, biti voljan i sposoban ispričati se kad ti je zaista žao i dalje je sjajna životna vještina koju djeca mogu vježbati. Umjesto da forsira dijete da se ispriča, pokušaj mu/joj pružiti primjer.
Vježbaj se ispričavati svom djetetu ili partneru pred djetetom. Davanje ovog primjera značit će puno više od nagovaranja djece da kažu "oprosti".
Također možeš pokušati pitati svoje dijete želi li se ispričati ako vidiš da je uzrujano zbog nečega što je učinilo. Pomozi djetetu da pronađe riječi koje bi moglo upotrijebiti, a što će zauzvrat pomoći njima i drugima da se osjećaju bolje. Nekoj će djeci biti ugodnije napisati ispriku.
Svakako ima mjesta za isprike, ali dječji sukobi nude priliku za puno više. Usporimo i dajmo im alate koji su im potrebni da razgovaraju kroz nesuglasice, izraze svoje osjećaje i budimo miroljubivi ljudi u svijetu kojemu je miroljubivost toliko potrebna.
