.
Gdje je i što je istina?
Moguće da se mit o mlijeku proširio s agresivnom komercijalizacijom važnosti doručka, koja se svijetom proširila iz Amerike, a s ciljem što veće prodaje corn-flakesa i žitarica. Ako pijete puno mlijeka imat ćete jake kosti i pucati od energije, tvrdile su reklame. I u Hrvatskoj je mljekarska industrija svojedobno cvijetala pa je konzumacija mlijeka bila nezaobilazna u našim domovima.
U tradicionalnoj prehrambenoj piramidi, mlijeko i mliječni proizvodi imaju jednaku ulogu kao i riba i meso, a zajedno dolaze tek na trećem mjestu po važnosti za normalno funkcioniranje organizma.
Nova teorija o mlijeku rasla je paralelno i s jačanjem vegetarijanskog stila života koji priču o mlijeku svodi na vrlo jednostavnu formulu: Mlijeko nam je potrebno samo kada smo bebe i dobivamo ga od majke. Kasnije u životu mlijeko nam nije potrebno i ne donosi ništa korisno, osim masnoća, kiselina i aditiva.
Još jedna činjenica koja baš i ne ide u prilog mlijeku jest da mlijeko koje kupujemo u trgovini nije čisto mlijeko. Ono je podvrgnuto mnogim kemijskim obradama poput pasterizacije prilikom koje se mlijeko izlaže temperaturi od 55-70 stupnjeva Celzijevih, nakon čega se ponovno hladi, a sve da bi mu se produžio rok trajanja. Istim postupkom uništavaju se sve gljivice u "sirovom" mlijeku, ali zajedno s njima i mnoge hranjive tvari, antitijela poput imunoglobulina i enzimi u mlijeku.
Nakon pasterizacije, mlijeko prolazi i kroz homogenizaciju tijekom kojeg se vrhnje taloži na dnu. Tekući dio se potom odvaja i u njega se ubacuju sintetizirani vitamini kao što je kalcij, a zbog kojih smatramo da pijemo zdravo mlijeko. Sintetizirani vitamini, naravno, ne mogu nikako biti zamjena za prirodne.