Učenje se već desetljećima najčešće definira kao usvajanje informacija, no mature i slična testiranja pokazuju kako spomenuta metoda možda nije najuspješnija.
Efektivno učenje obavijeno je mnogim mitovima, a neke od njih pokušala je rasvijetliti dr. Jennifer Hartstein, dječja psihologinja koja već godinama proučava navike i procese učenja. Ona je također razotkrila neke mitove koje vežemo uz učenje, a koji jednostavno nisu točni te ponudila nekoliko savjeta pomoću kojih učenje može postati učinkovitije.
Mit broj 1: Učiti se mora uvijek u istom okruženju
Individualno učenje može se vrlo precizno proučavati zbog kontrole nad različitim varijablama. Nedavno je otkriveno da djeca i mladi koji uče u različitim okruženjima zapravo mnogo bolje i brže usvajaju informacije. To se događa zbog načina na koji mozak obrađuje informacije. Iako je percepcija okoline podsvijesna, mozak povezuje ono što učimo s pojavama koje se događaju u okolini. Kada mozgu omogućimo da poveže što više "vanjskih" podražaja i asocijacija s jednim te istim gradivom, lakše ćemo se naučenog kasnije sjetiti. Kratko rečeno, promjenom okoline (knjižnica, dječja soba, razred, vrt i slično) obogaćujemo informacije koje pamtimo i usporavamo zaboravljanje, a znanje gradimo u različitim kontekstima.
Mit broj 2: Fokus treba biti na čitanju i pamćenju
Ukoliko dijete, primjerice, uči strani jezik ono mora svladati vokabular, čitanje i govor i to sve istovremeno. Puko "štrebanje" činjenica neće mu pomoći da nauči jezik. Upravo satovi stranih jezika pokazuju i potvrduju istraživanja da učenje koje uključuje čitanje, govor i slušanje ima najbolji učinak. Mozak bolje pamti informacije ukoliko one dolaze iz razlicitih osjetilnih centara.
Mit broj 3: Kampanjci koji štrebaju dva dana prije testa prolaze lošije
Priznajmo si da učenici najčešće uče radi ocjene, a ne s ciljem da naučeno zapamte na duge staze. Učenici koji uče dva dana prije ispita najverojatnije će dobiti željenu visoku ocjenu i svladati velik broj informacija u kratkom vremenu, ali će te informacije isto tako brzo ispariti iz sjećanja.
Mit broj 4: Stil učenja važniji je od motivacije, jer učiti se mora
Istraživanja su pokazala da stil učenja (vizualni, slušni, ponavljajući...) ili stil predavanja učitelja ili profesora nemaju nikakav utjecaj na učinkovitost učenja. Naime, ukoliko ne postoji motivacija, ukoliko djeci ne pomognemo da se zainteresiraju za gradivo koje treba upamtiti, ukoliko povremeno s njima ne radimo i vježbmo, nikakva tehnika, metoda ili stil učenja neće naučeno zadržati u glavicama mališana.
Mit broj 5: Testovi nisu nikakvo mjerilo znanja
Ukoliko testove gledamo isključivo kao mjerilo za ocjenu, onda bi to moglo biti u neku ruku točno. No činjenica je da testiranje znanja ima dugoročne pozitivne benefite, jer ponovnim prisjećanjem naučenog, zapravo usvojene informacije još bolje "pospremamo" u memoriji te će one biti lakše dostupne u budućnosti. Drugim riječima, što se djeca teže prisjećaju nekog teškog gradiva tijekom testiranja, to će ga duže zapamtiti.
Mit broj 6: Neko je gradivo u potpunosti bespotrebno
Svako dijete požalit će se nekoliko puta tijekom školovanja da mu ono što mora naučiti nikada u životu neće trebati. No poanta učenja nije samo usvajanje činjenica koje će se jednog dana sipati iz rukava u kvizu znanja na nacionalnoj televiziji, već i sam proces učenja, pamćenja i povezivanja činjenica. Bez obzira na sadržaj koji se usvaja, djeca se učenjem pripremaju za samostalan život na način da razvijaju sposobnost rješavanja različitih problema. Slikovito rečeno, učenjem geometrije djeca ne usvajaju samo znanje kako se dobiva površina trokuta iz neke formule, već otkrivaju kako riješiti neki problem. Učenje je postavljanje izazova i pronalaženje načina da se oni savladaju i riješe, što je i najbolja priprema za život.
(JK)