Međutim, svađa je za najmlađe važno iskustvo i sastavni je dio svakodnevnog života s kojim se svi zajedno moramo nositi. Iz svađe se uvijek može nešto naučiti, ali ju je ponekad bolje izbjeći.
Osnovna pretpostavka za to je obiteljska atmosfera u kojoj su osjećaji, mišljenja, želje i brige usklađeni s tolerancijom i razumijevanjem. Tek tada se može otvoreno razgovarati o svađama, prepričati ih, o njima raspraviti i odrediti njihove dobre i loše strane. Zajednički razgovori o svađama i igre koje pridonose boljem razumijevanju sebe i okoline mogu pomoći vašem djetetu da razvije alternativne načine reagiranja i izbjegne nepotrebnu prepirku. Kako? Uz pomoć sljedećih metoda:
Razgovor i samo razgovor
Ponekad je potrebna samo jedna mala sitnica da dođe do nesuglasica među djecom. S djetetom stoga treba početi razgovarati na vrijeme tj. prije nego što izbije svađa. Ohrabrite dijete da kaže ako mu se nešto ne sviđa i da ne voli situacije u kojima se ne osjeća dobro. Treba ga bodriti da ne skriva svoje osjećaje i situacije već da jasno iznese svoje nezadovoljstvo i osjećaje. "Ne sviđa mi se što sam ja taj koji uvijek mora ići baciti smeće!"ili "Ne volim kad seka uzima moje bojice bez pitanja!", dobre su formulacije kojima dijete daje do znanja da mu nešto ne odgovara.
Što mi na tebi smeta?
Roditelji ponekad imaju dojam da svađe među djecom nemaju početka ni kraja. Kad se svađa dogodi, možete na kraju dana djecu skupiti u krug i zamoliti ih da kažu što im na drugoj djeci smeta. Tada svako dijete smije drugome direktno reći što mu se ne sviđa. Može početi s rečenicom: "Mislim da si ti sasvim u redu, ali danas me razljutilo..." Dijete kojem se obraća ne smije negativno reagirati, već prihvatiti pozitivnu kritiku. Nakon što svi iznesu svoje mišljenje, zajednički prodiskutirajte o problemima. Pritom je važno da se na kraju djeca pomire.
Kao životinje
Razgovarajte sa svojom djecom o tome kako se ponašaju životinje kad se svađaju. Ovu igru uvijek izvodite u paru. Djeca se četveronoške postave jedno nasuprot drugom i pokazaju tipične načine ponašanja:
- mačke se nakostriješe i njihove oči postanu prijeteće
- medvjedi se podižu na stražnje noge i prijete svojim moćnim šapama. Brundaju kako bi prestrašili drugoga.
- ptice glasno kriješte i udaraju krilima
Na kraju igre treba objasniti da do svađe dolazi i u životinjskom svijetu, no na kraju se sve izgladi i opet je sve u redu među njima.
Kako se osjećam?
Na malim komadima kartona napišu se različita stanja i osjećaji, npr. "tužan", "sretan", "ljut", "povrijeđen" itd. Dijete izvuče jednu karticu. Ako ne može pročitati, šapne mu se o kojem osjećaju ili stanju se radi. Zatim treba taj osjećaj prikazati pantomimom. Pri tome može koristiti igračke ili pokazivati na drugoj djeci, jedino ne smije izreći niti jednu riječ. Druga djeca tijekom predstave pogađaju o kojem se osjećaju radi.
U ovoj igri od koristi vam može biti i POSTER O EMOCIJAMA "KAKO SE OSJEĆAM?" koji će pomoći djeci da pokažu svoje osjećaje i prepoznaju kako se osjećaju oni, ali i ljudi iz njihove okoline.
Ja i moje jake strane
Svađa nerijetko nastaje zbog ljubomore, razočarenja, frustracija itd. Djeca trebaju shvatiti da je svatko od njih poseban i ima vlastite jake strane. Napišite, zajedno s djecom, listu sa svime u čemu je svatko od njih dobro. Pri tome svi sjede u velikom krugu i raspravljaju o toj temi.
Prepoznati znakove upozorenja
S djetetom promatrajte kako se ponašaju drugi ljudi ili druga djeca. Na temelju čega se može prepoznati da se netko ljuti ili nekom nešto ne odgovara? Puno djece nije u stanju izreći vlastitu ljutnju ili nezadovoljstvo, ali se prema njihovom ponašanju može zaključiti da nešto nije u redu. Važno je da dijete spozna ne samo vlastitu ljutnju i izrazi je u nekom prihvatljivom obliku, nego da je u određenim razmjerima prepozna kod drugih, kada se ljute i kako to pokazuju.
Kultura svađa
Roditelji su djeci najbolji primjer. Pokažite svom djetetu vlastitim ponašanjem da je svađa ponekad neizbježna, ali da se treba odigrati pod određenim pravilima. Nemojte u svađi vrijeđati druge ili gubiti kontrolu, nego uvijek pokušajte iznijeti svoje stavove i argumente. Ako emocije ipak nadvladaju, vaše dijete treba vidjeti da i vi kao odrastao možete zažaliti zbog svog ponašanja i za isto se ispričati.
(Članak je pisan uz pomoć Savjetnika za roditelje, autora Martina Stiefenhofera.)