Mindfulness u odgoju ima niz pozitivnih učinaka i na roditelja i na dijete

Mindfulness (pomnost) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan svega što se događa u sadašnjem trenutku i da to može prihvatiti sa suosjećanjem, odnosno na miran i opušten način To je stanje svijesti u kojem um ne osuđuje niti se opire svemu što prepoznaje i što trenutno jest (definicija je preuzeta s portala mindfulness.hr).

Definicija je jedno, a stvarni život drugo. Mnogo češća situacija, s kojom se zasigurno mnogi mogu poistovjetiti bila bi sljedeća: radili ste, pokupili dijete u vrtiću, na putu kući obavili kupovinu ili neki drugi zadatak, došli kući, nahranili dijete i još trebate oprati hrpu suđa od jučer, no vaš mališan postaje nemoguć. Ponaša se neprihvatljivo, viče, pravi nered. Vi "pucate" pa također počnete vikati, prijetiti i prepirati se s djetetom. Najavljujete kaznu. Nakon "okršaja" osjećate se još umornije i iscjeđenije, ponekad do te mjere da kaznu nemate ni volje, niti snage provesti.

Ovakve reakcije bazirane su na emocijama i događaju se svima, iako su rijetko učinkovite. U potrazi za učinkovitijim odgojem i roditeljstvom, psiholozi se sve više zanimaju za mindfulness kao praksu koja može itekako pomoći u stresnim i potencijalno konfliktnim situacijama.

U gore opisanoj situaciji to bi značilo da majka ostaje smirena, sagleda situaciju s druge perspektive i reagira osviješteno i s namjerom.

Ma to je nemoguće u mojem slučaju, možda ste pomislili. Nije nemoguće, samo je potrebno naučiti strategije i tehnike za upravljanje vlastitim emocijama i ponašanjem kako bi se pomoglo djetetu u istome i na zdrav način podupirao njegov ili njezin psiho-emocionalni razvoj.

Mindfulness proučava već godinama tim psihologa sa Sveučilišta u Washingtonu te organiziraju niz eksperimentalnih programa i edukacija u odgojnim ustanovama. Rezultati su im vrlo dobri.

"Naš je cilj bio pružiti podršku roditeljima koji se uključuju u aktivnosti za socijalnu i emocionalnu dobrobit djece, a u našem prilično kratkom programu roditelji su pokazali poboljšanje u kontroli vlastitih osjećaja i pokazali više onih ponašanja koja pružaju podršku djeci", rekla je profesorica psihologije Liliana Lengua, koja vodi Centar za dobrobit djeteta i obitelji na Sveučilištu u Washingtonu. "Naši podaci pokazuju da kad se roditelji poboljšavaju, tada su i djeca puno bolje.", dodaje Lengua.

Istovremeno, djeca su pokazala poboljšanja u svojim socijalnim vještinama te manje negativnih ponašanja u interakciji s vršnjacima.

Biti prisutan: primjećivati, slušati i uključiti se u ono što se događa sada. Biti topao i pristupačan: pridavati pažnju djetetovim emocijama i dati djetetu mogućnost da inicira neku interakciju s roditeljem. Biti dosljedan: postavljati granice i zahtjeve koji su razvojno prikladni u smislu djetetove dobi te pohvale za ono što djeca naprave dobro. Voditi bez upravljanja: nuditi pomoć kad je djetetu potrebno, ali ohrabrivati samostalnost i primjećivati djetetov (i najmanji) napredak.

Iako je potrebno napraviti još niz istraživanja i studija, rezultati dosadašnjih su obećavajući. Ne samo zbog dokazanih promjena ponašanja kod odraslih i djece, već i zbog mogućnosti provedbe ovakvih programa već u ranom, predškolskom odgoju. Drugim riječima, programom je moguće zahvatiti vrlo široki krug roditelja, a ne samo one koji su upoznati s konceptom mindfulnessa. Velikom broju roditelja može se pomoći u razvoju pozitivnih roditeljskih alata.

Mindful parenting ili osviješteno roditeljstvo sintagma je koja se sve češće čuje među stručnjacima i u medijima, ali poanta je vrlo jednostavna - prepoznati što se s djetetom događa u tom određenom trenutku, prepoznati vlastite emocije u tom trenutku i reagirati svjesno i s namjerom.