Zanemarivanje je manjak brige za dijete ili uskraćivanje odgovarajuće njege i stimulacije, sigurnosti, edukacije i ljubavi djetetu ili djeci. Zanemarivanje je pogotovo u današnje vrijeme čest i sve veći problem. Danas je način života ubrzaniji, sve je više posla, više se vremena provodi uz televiziju nego razgovarajući...i mi sve smo otuđeniji jedni od drugih. Osim toga u ovakvom načinu života lako je previdjeti činjenicu da možda ne pružamo dovoljno njege svom djetetu.
Često je teško prepoznati sve znakove zanemarivanja jer ono može uzeti mnoge forme. Mogući znakovi uključuju ignoriranje čestog izostajanja iz škole bez razloga ili ostavljanje djeteta samog bez nadzora... Zanemarivanje može posebno biti opasno u najranijoj dobi, čak može biti opasno po život. Na primjer: ako djetetu nije osigurana zdrava i uravnotežena prehrana, dovoljno fizičke aktivnosti, odgovarajuća odjeća (osobito po hladnom vremenu), te manjak medicinske pomoći kad je potrebna.
Zanemarivanje može imati ozbiljne posljedice na psihički, fizički i emocionalni razvoj djeteta. Zanemarivanje djetetovih potreba u najranijem djetinjstvu može rezultirati sporijim učenje najosnovnijih radnji – hodanja i pričanja; može rezultirati problemom hranjenja i sporijim rastom; dijete može imati probleme sa zadržavanjem pozornosti i koncentracije, pa tako i postizati lošije rezultate u školi. Drugi mogući efekti zanemarivanja su: nemogućnost ostvarivanja prijateljstava s vršnjacima, nisko samopouzdanje, odsustvo interesa za bio kakve aktivnosti, depresija i povlačenje u sebe i nemogućnost donošenja vlastitih odluka.
Često je teško suočiti se sa zanemarivanjem, bilo da se radi o nekom drugom, a još teže ako se radi o nama samima. Posebice je teško ako je riječ o emotivnom zanemarivanju jer ga je teško u potpunosti identificirati i odrediti gdje su granice. Važno je da se poduzme nešto po tom pitanju, jer su sigurnost, zdravlje i sreća djeteta najbitniji. Ako se bojite da netko zanemaruje svoje dijete, ili ste svjesni da sami imate problem, potražite savjet od stručne osobe. Ovo može biti djetetov učitelj, liječnik ili socijalni radnik.
Pokušajte utjecati na tu osobu, ili sami potražite pomoć i promijenite ponašanje. Posvetite se svom djetetu, jer ljubav i pažnja su najmanje što mu možete (i morate) dati.