Ipak, ukoliko imate malog zaljubljenika u sport koji uživa navijati ispred televizora, učite ga od malena da i navijanje mora biti fair play.
Što djeca vide?
Jedan od gorućih problema u Hrvatskoj svakako su ispadi navijača. Agresivnost, vrijeđanje na nacionalnoj, spolnoj, rasnoj i drugim osnovama dio je prizora tijekom velikih, ali i malih utakmica. Kako jednog dana svoje klince ne bi gledali u središnjem dnevniku, naučite ih pozitivnom navijanju i važnosti fair playa u svim segmentima sporta.
To ponekad može biti teško, jer tijekom utakmice, osim navijača djeca vide i same trenere i omiljene igrače koje smatraju uzorima, u scenama ljutnje, vikanja, pa čak i agresivnosti. Sjećate se stražnjice Dine Drpića, bacanja reketa Gorana Ivaniševića, a Zdravka Mamića da i ne spominjemo. Iako hrvatski sportski savezi čine puno u sankcioniranju ovakvog ponašanja te potiču sportaše da budu dobar uzor malim obožavateljima, sportaši ponekad ne iskazuju dobar i fair play odnos prema protivničkim timovima. Ovdje još treba spomenuti probleme s dopingom, koji u Hrvatskoj doista nije čest slučaj, ali djeca o tome čitaju i slušaju svakodnevno. Kad tome dodate bijesne navijače, sport gubi svoju svrhu i poantu.
Scene na samom terenu i na tribinama mogu biti suprotne onome čemu pokušavate naučiti svoje dijete, a to je - važnost poštenog igranja i navijanja. Poruka koja se često odašilje je "najvažnije je pobijediti" i u postizanju tog cilja smije se varati ili biti agresivan. Ovakve poruke pothranjuju i natpisi u medijima kojima su djeca bombardirana, a odnose se na milijunske sponzorske ugovore koje sportaši potpisuju s omiljenim brandovima poput Nikea ili Pume. Odnosno, stvara se dojam da bez obzira na ponašanje sportaša, oni bivaju nagrađeni, imaju novaca i slavni su.
Koje poruke prenijeti djeci?
Bez obzira na ove negativne poruke, gledanje sportskih utakmica na televiziji, dobra je prilika za razgovor s djecom o pozitivnom navijanju i pozitivnom stavu prema događanjima u sportu i općenito u životu. Kako?
Odvojite vremena i zajedno s klincima pogledajte jednu utakmicu. Rukometno prvenstvo i utakmice Paklenih idealna su prilika. Započnite razgovor o omiljenom igraču i pitajte djecu zbog čega ga toliko vole. Isto tako, pokušajte potaknuti raspravu o ponašanju tog igrača na terenu. Ukoliko igrač pokazuje znakove nervoze ili u ekstremnom slučaju agresivnosti, a vaše dijete ga voli zato jer dobro igra, jasno djetetu dajte do znanja da bez obzira na dobro igranje, talent i fizičku spremnost, igrač mora biti dobar timski igrač i lijepo se ponašati radi svojih suigrača. Nervoza i agresivnost nisu negativni samo zbog nepoštivanja suprotnog tima, već djeluju negativno na cijeli tim.
Slušajte sportske komentatore. Ljute li se na nepoštivanje pravila, smiju li se ili ga čak potiču? Kako se ponašaju treneri i jesu li ljubazni? Imaju li loš stav prema porazu? I najvažnije, promatrajte navijače.
Ono što imate prilike je djeci pomoći da shvate da su pobjeda i poraz dio bavljenja sportom i da nitko ne može uvijek pobjeđivati. To se nije dogodilo u povijesti sporta. Naglasite im da se loše ponašanje sportaša na terenu kažnjava i da postoji cijena koju plaćaju agresivni i nepristojni. Isto je i kod navijanja. Kao što vaši klinci strastveno vole svoj tim, tako navijači suprotne ekipe vole svoj i to treba poštivati. Usporedite situaciju s nekom drugom, poput ljubavi prema roditeljima. Vaša djeca vas vole najviše, ali njihovi prijatelji više vole svoje roditelje i ne treba ih zbog toga vrijeđati, mrziti ili vikati na njih.
Budite dobar primjer
Uspjeh ovisi i o vašem ponašanju. Ako ste skloni urlati pred telvizorom, psovati i bacati jastuke u ljutnji, djeca će samo prekopirati takvo ponašanje. Kontrolirajte svoje ponašanje, osobito kad vaš tim gubi. Progutajte knedlu, progutajte suze i smireno objasnite klincima da je to u sportu normalno. Pozitivan pristup prema sportu proširuje se i na druge sfere života. Pobijediti nije uvijek najvažnije, već je važno sudjelovati u igri, družiti se s prijateljima i dati sve od sebe.
(JKo)