Mišljenja su uglavnom podijeljenja oko odgovora na pitanje je li za dijete bolje da ide u gradski ili privatni vrtić. Dakako, u nekim situacijama nema izbora. Ako dijete nije dobilo mjesto u gradskom vrtiću, a roditelji se, najčešće mama nakon porodiljnog dopusta, moraju vratiti na posao, tada su svi sretni uspiju li dijete upisati u privatni vrtić, iako im je možda gradski bio na prvome mjestu. No, isto tako ima roditelja koji smatraju da privatni vrtići imaju kvalitetnije programe, i radije bi da im dijete pohađa taj vrtić, no, preskup je i ne mogu ga plaćati.
Je li razlika samo u cijeni?
Financijska strana priče o gradskim ili privatnim vrtićima u hrvatskim uvjetima velike nezaposlenosti i malih plaća nikako nije zanemariva. Često je to i presudan faktor za odluku u koji će vrtić dijete ići. Gradski vrtići, primjerice, u Gradu Zagrebu, imaju cijenu od 150 do najviše 600 kuna, ovisno o prihodima članova kućanstva.
Privatni i vjerski vrtići su skuplji, u pojedinima najviša cijena iznosi do tri tisuće kuna, pri čemu Grad Zagreb sufinancira određeni iznos cijene ovisno o prihodima kućanstva, pa tako cijena za roditelje može iznositi od 1.200 do 1.700 kuna mjesečno.
I drugi gradovi subvencioniraju privatne vrtiće na svom području, no i uz tu participaciju roditeljima su oni ipak financijski nedostižni. U većini privatnih vrtića u mjesečnu su cijenu uračunati i satovi stranog jezika, sportske aktivnosti, kreativni sadržaji, dok u gradskim vrtićima većinu toga treba posebno platiti.
Veličina skupine, radno vrijeme...
Gradski i privatni vrtići trebali bi se razlikovati i u tome koliko djece pohađa jednu skupinu, te u fleksibilnijem radnom vremenu. Za dijete je bolje ako skupina nije prevelika, no, standardi koji bi trebali vrijediti u praksi, u pretpranim su vrtićima daleko od željenoga. Veliki problem je i dalje nesklad radnog vremena vrtića i radnog vremena roditelja. Roditelji moraju ranije odlaziti s posla kako bi stigli po dijete dok odgajateljice u vrtiću ostaju dulje na poslu kako bi dočekale roditelje koji dulje rade. Problem postoji i ujutro jer često vrtić počinje raditi tek kada počinje i radno vrijeme roditelja.
Proljetos je u Zagrebu pokrenuta inicijativa za rad vrtića u dvije smjene. Tako bi se roditeljima koji rade u smjenama omogućio boravak djece u vrtiću u skladu s njihovim potrebama. Roditelji koji rade popodnevnu smjenu svoju djecu ostavljali bi u vrtiću od 14 do 22 sata. Iako postoji zakonska mogućnost dvosmjenskog rada zagrebačkih vrtića, u gradu Zagrebu samo jedan gradski dječji vrtić radi u dvije smjene i to do 21 sat.
Cijene
Cijene gradskih vrtića u Zagrebu kreću se od 150 do 600 kn, prema prosječnom mjesečnom prihodu po članu zajedničkoga kućanstva, uz moguće dodatne olakšice. Cijene vjerskih i privatnih dječjih vrtića kreću se od 400 do 1.500 kn, uz subvenciju Grada. Grad Zagreb osnivač je 60 dječjih vrtića.
Kapacitete gradskih predškolskih ustanova nadopunjuju 64 vjerske i privatne predškolske ustanove. Na cijelom području Grada Zagreba stalno rastu zahtjevi roditelja za upis djece u redovite cjelodnevne programe predškolskog odgoja, posebice u jaslice.
Dodatne aktivnosti
Brojni privatni vrtići imaju i redovne Montessori, Waldorf, i druge programe koji su dodatno prilagođeni radu s djecom s poremećajima u ponašaju i razvoju. U Hrvatskoj iz godine u godinu javlja se sve veći broj privatnih vrtića koji u redovni program primaju djecu od šest mjeseci te imaju kreirane posebne programe za bebe koji uključuju razvoj motorike te govora kod beba.
Korporativni vrtići
Jedna od mogućih pogodnosti koje poslodavac nudi svojim zaposlenicima su i korporativni vrtići. To su vrtići smješteni unutar kompanije namijenjeni djeci zaposlenika. Mogu biti zatvorenog tipa (isključivo za djecu zaposlenika) ili otvorenog tipa, gdje se mogu upisati i djeca čiji roditelji ne rade u toj kompaniji.
Dobre strane korporativnih vrtića su radno vrijeme prilagođeno radnom vremenu roditelja, te veći uvid u poslovanje vrtića. Roditelji kao lošu stranu navode to što djeca ne idu u vrtić u svom susjedstvu, nego u naselje gdje se nalazi kompanija. Loša strana je i ovisnost djeteta o radnom vremenu roditelja. Ako roditelji ostanu duže na poslu, i dijete ostaje duže u vrtiću.
Vipnet je prva hrvatska tvrtka koja je u sklopu svojega novoga poslovnog kompleksa otvorila vrtić za djecu zaposlenika. Korporativni vrtić u rujnu 2012. otvorila je i PBZ grupa te tako ušla u uski krug poslodavaca koji na taj način osiguravaju bolje uvjete rada svojim zaposlenicima. Blizina vrtića i radnog mjesta donosi višestruku korist zaposlenicima te ujedno omogućava bolju operacionalizaciju dovođenja i odvođenja djece u vrtić, bolje upravljanje osobnim vremenom, kao i brzu reakciju u slučaju potrebe.
Foto: © Varina Patel- fotolia