.
Emocionalne promjene
Ovako i kreće promišljanje o predškolcu koji se u odnosu sa oba roditelja počinje suočavati sa novostima koje doživljava bivajući u kontaktu sa roditeljima i njihovim novim načinima ponašanja prema njemu, te njegovom odnosu prema novorođenom bratu ili sestri.
Na jednoj razini počinje se javljati cijeli niz pomiješanih emocija koje dijete i ne zna razumjeti i samome sebi pojasniti – od ljubomore do uzbuđenja. Upravo iz razloga jer imaju primjerice samo pet godina i nisu u stanju na adekvatan način izraziti svoje osjećaje a vide da se načini emocionalne razmjene i količina fokusiranosti na zadovoljenje njihovih potreba od strane važnih odraslih mijenja njihovo ponašanje bi se moglo pogoršavati. To pogoršavanje je vezano uz način na koji djeca u toj dobi izražavaju svoje emocije i na njih se adaptiraju na najbolji mogući način koji znaju.
Ponekada se dešava da mlađa djeca postanu regresivna i počinju sisati palac, tražiti flašicu, komunicirati kao da su ona mlađa i zaboraviti koristiti pojedine vještine koje su već naučili kako bi na sebe privukla pažnju roditelja. Jedna od uobičajenih emocija koja se pojavljuje je ljubomora na mlađeg brat ili sestru. To je normalna emocija za tu dob u tome kontekstu. Bilo bi neobično i zabrinjavajuće kad dijete u toj dobi ne bi bilo ljubomorno na bebu. U slučajevima kada je razlika među djecom sedam i li više godina, roditelji mogu očekivati da će da će ljubomora izostati. Smatra se da je u toj dobi starije dijete već oblikovano i zrelo i da može shvatiti svoju novu ulogu. Važno je istaknuti da su promjene u ponašanju djeteta normalna reakcija na novu situaciju i uglavnom su prolazna karaktera. Većina promjena u ponašanju povlači se do osmog mjeseca starosti dojenčeta.
Ako roditelji stalno sprječavaju i kažnjavaju izražavanje osjećaja ljutnje ili ljubomore prema mlađem djetetu, može se dogoditi da se starije dijete počne osjećati krivim, nemoćnim te da bude u stalnom strahu da će ga roditelji odbaciti. Takvi osjećaji vrlo lako mogu postati obrazac za dijete koje osjeća manjak roditeljske ljubavi te radi toga osjeća ljubomoru i pokazuje ljutnju, a istodobno je prisiljeno potiskivati osjećaje kojima pokazuje i izražava taj nedostatak. Kao rezultat toga dijete može postati pre- poslušno i brižno, a u sebi duboko nesretno te može razviti i psihosomatske tegobe. Osjećaje zapostavljenosti i ljutnje djeca katkad mogu pomaknuti i iskaliti na mlađem djetetu te se ponašati agresivno prema njemu. I takav oblik ponašanja treba shvatiti kao signal trpljenja i potrebe za pomoći i odgovarajućom pažnjom.
Djecu možemo naučiti kako svoje osjećaje i potrebe izraziti na prihvatljiviji način. Najbolji način je razgovor o osjećajima – otvoren i predan razgovor o osjećajima koji je sastavljen od pokazivanja razumijevanja za tuđe osjećaje.Naravno primjeren za njihovu dob. To ne znači popuštanje, ugađanje i ispunjavanje svih želja nego postavljanje jasnih odgojnih granica uz uočavanje kvaliteta i posebnosti svakoga pojedinog djeteta, prilagođavanje roditeljskog ponašanja svakom djetetu te poticanje i ohrabrivanje da svako dijete razvije svoje pozitivne strane, osnaži u načinima nošenja sa ljubomorom i nastavi graditi pozitivnu sliku prema sebi.
Kao što je u početku teksta prikazano, postoje dva osnovna razloga za ljubomoru, a to su:
1. Do dolaska bebe, starije dijete bilo je glavni izvor divljenja svih ukućana upravo zato što je veliko i odraslo. Divili su se svemu i svaki puta kada bi starije dijete nešto novo naučilo, a onda odjednom pozornost roditelja potpuno zaokuplja novo biće koje ne zna ni djelić onoga što ono zna. To stvara zabunu u glavi starijeg djeteta.
2. Drugi razlog za pojavu ljubomore u starije djece jest osjećaj odbačenosti.
Priprema starijeg djeteta na novu bebu u kući
Ono što roditelji mogu činiti prije rođenja i nakon rođenja novog djeteta da bi starije dijete napravilo lakšu prilagodbu na novonastalu situaciji može se podijeliti na neke smjernice za period prije rođenje i na smjernice koje se odnose na period od rođenja. Prije samog rođenja može biti vrlo korisno i podržavajuće za starije dijete da roditelji:
• Prije rođenja bebe važno je pripremit starije dijete na najbolji mogući način. Od početka trudnoće možete dopustiti starijem dijete da dodiruje vaš trbuh, da osjeti bebine pokrete, zajedno smišljajte imena…
• Važno je objasniti starijem djetetu što može očekivati kada beba dođe. Objasniti mu da mala djeca plaču, spavaju i da im treba često mijenjati pelene. Uvjerite starije dijete da ćete, bez obzira na to što mala beba zahtijeva puno pažnje, još uvijek imati dosta vremena i ljubavi za njega.
• Važno je dozvoliti starijem djetetu sudjelovanje u izboru stvari za novu bebinu sobu, posebno ako će starije dijete dijeliti sobu sa bebom, tj. mlađim djetetom.
• Važno je objasniti starijem djetetu da će sada biti "stariji brat ili sestra" i dopustite mu da uživa u novoj ulozi koju možete sa ponosom i radošću naglašavati. Razmislite o tome da ga odvedete na jedan od pregleda ili da sudjeluje na ultrazvuku.
• Preporučuje se da se sve planirane promjene u životu starijeg djeteta, poput premještanja u drugu sobu, novog kreveta ili polaska u vrtić, ili školu provedu mnogo prije rođenja sestre ili brata kako bi se spriječilo da se starije dijete osjeća odbačeno.
Nakon rođenja dobro je:
• Pokušajte što više hvaliti starije dijete jer mu je to sada u novonastaloj situaciji vrlo potrebno. Svaki put kad vam pomogne i poigra se s bebom ili je vrijedno, kreativno… imate razlog za pohvalu.
• Nemojte nakon porođaja odustati od kvalitetnog provođenja vremena sa starijim djetetom. Posebno mu se posvetite ako se rođenje bebe poklopi s nekim bitnim promjenama u njegovu životu (npr. polazak u vrtić ili školu).
• Uz veliku pažnju usmjerenu na novo dijete (novi namještaj, odjeća, igračke), starije bi se dijete moglo osjetiti zapostavljeno. Uvjerite ga da je i dalje posebno u vašem životu tako da mu omogućite sudjelovanje u uzburkanim aktivnostima nakon poroda i u periodu od prvih godinu dana.
• Naglašavajte koliko cijenite svako dijete po njezinim/njegovim jedinstvenim karakteristikama tako da pažnju i pozitivan feedback dobije starije dijete o sebi, ali i o mlađem djetetu tj. prinovi.
Istraživanja pokazuju da djeca koja su spremna i sposobna preuzeti inicijativu pri započinjanju komunikacije s roditeljima, osobito majkom, imaju manje teškoća s rivalitetom nego ona koja se povlače u sebe. Roditelji u pravilu imaju više iskustva s mlađom djecom jer su već jednom prošli kroz iskustvo rođenja i prvih godina života sa djetetom koje sada više nije najmlađe. Upravo iz tog razloga nesvjesno mogu smanjiti pozornost i posvećenost za specifičnost situacije kojoj se nalazi starije dijete (promjena u obiteljskoj dinamici radi rođenja novog djeteta) i razvojne potrebe starijeg djeteta.
Važno je da roditelji naprave dobru ravnotežu između pažnje, očekivanja i zahtjeva koje postavljaju starijem djetetu i prostora da ono pokaže kompetenciju, nekompetenciju i zadovolji vlastite potrebe u kontekstu dolaska novog djeteta- tj. prinove.
Prilagodio, sakupio i pripremio:
Mr.sc.Velimir Dugandžić, prof.socijalni pedagog
Obiteljski centar Varaždinske županije
www.ocvz.hr