Svi roditelji znaju kako je teško uspavati bebu. Bebe u početku ne prihvaćaju koncept spavanja noću, pa ih mama i tata moraju „naučiti“ kakav je raspored spavanja.
Ne postoji jedinstveni način kako naučiti dijete kad treba spavati, a različiti stručnjaci predlažu različite pristupe. Bitno je da strategija koju odaberete odgovara vašem stilu života i dnevnom rasporedu. Ovdje ćemo vam ukratko predstaviti nekoliko metoda kako pomoći bebi priviknuti se na noćno spavanje, koje predlažu stručnjaci:
Prema kontroverznoj teoriji „progresivnog čekanja“ dr. Ferbera, bebe možete naučiti spavati, dozvoljavajući im da plaču sve dok se ne umore i zaspu. On kaže da trebate „pustiti dijete neka plače, jer ćete ga razmaziti ako skačete na svaki njegov plač“. Dr. Ferber naglašava da je vrlo bitno bebu staviti u krevet dok je još budna, kako bi se naučila sama uspavati. Isto tako kaže da nije loše bebu stavljati kasno spavati (čak i u 22 sata), ako je tada spremna sama zaspati.
Dr. Ferber, također raspoznaje različite razloge pospanosti, od raznih medicinskih problema do neodgovarajućeg ritma spavanja.
Svoje metode preporuča za bebe starije od 4-5 mjeseci, jer prije toga još nisu fizički dovoljno zrele prespavati čitavu noć.
Suzy Giordano predlaže plan od četiri koraka za uspavljivanje bebe:
1. Hranite bebu svaka 4 sata, četiri puta tijekom dana (npr. u 8, u 12, u 16 i u 20 h)
2. Postepeno smanjujte i na kraju sasvim prestanite sa noćnim hranjenjem
3. Polako uvježbajte bebu da spava 12 sati tijekom noći
4. Pored noćnog sna, beba bi trebala spavati 1 sat u toku prijepodneva i 2 sata poslijepodne
Giordanina metoda uključuje praćenje djetetovog hranjenja, spavanja i mijenjanja pelena, od rođenja do trenutka kad dijete prespava cijelu noć.
Preporuča se za bebe u dobi od 8 do 10 tjedana starosti teške barem 4 kilograma.
Dr. Karp savjetuje simulaciju okruženja majčine utrobe, kako bi se beba primirila i zaspala. Kaže kako su roditelji od pamtivijeka znali da oponašanje uvjeta u maternici godi djetetu.
Stoga je razvio tehniku smirivanja u 5 koraka:
• Povijanje bebe
• Polijeganje bebe na bok ili na trbuh kraj roditelja (ne u krevetiću)
• Umirujući zvukovi ili šumovi
• Ljuljanje djeteta kako bi se simulirali pokreti u maternici
• Poticanje sisanja, bilo dojenjem ili dudom
Karpova metoda je usmjerena na stvaranje udobnog okruženja za bebu, simulirajući okruženje u maternici.
Ova se metoda može primjenjivati na djeci od samog rođenja.
Strategija dr. Jodi Mindell se odnosi na uspostavljanje rutina koje ćete pratiti u toku dana, uključujući točno određeno vrijeme spavanja oko 19 ili 20 sati. Preporuča uspavljivanje djeteta tako da ga stavite u krevet kad je pospano i polako se povučete od aktivnosti poput dojenja ili ljuljanja djeteta. Na taj će način odustati od plača tijekom noći i naučit će mirno spavati.
Ključ uspjeha ove metode je privikavanje djeteta na rutinu tako da mu se počne spavati u određeno vrijeme.
S ovom metodom možete započeti od šestog tjedna starosti, iako bi „aktivan trening“ trebao početi tek u dobi od tri do šest mjeseci.
William Sears, dr., koautor knjige uz ženu Marthu i dva sina, Knjiga o spavanju beba (The Baby Sleep Book)
Prema teoriji dr. Searsa o „povezujućem roditeljstvu“, roditelji se trebaju brinuti o djetetovim potrebama reagiranjem na njegov plač. Također potiče dojenje kad beba pokaže da je gladna te spavanje bebe s roditeljima. Dr. Sears predlaže da se očevi aktivno bave djetetom.
Ovaj oblik odgoja postavlja težak zadatak pred roditelje, osobito majku, koja bi se trebala dovoljno odmarati i spavati.
Ova metoda se može primjenjivati od trenutka djetetovog rođenja.
Marc Weissbluth, dr., autor knjige Zdrave navike spavanja, zdravo dijete (Healthy Sleep Habits, Happy Child)
Dr. Weissbluth savjetuje da se bebama ne dozvoli da ostanu budne više od dva sata nakon što su se umorile, jer to utječe na njihovu mogućnost spavanja. On kaže da se dijete može staviti u krevet, čak i ako je već zadrijemalo.
Predlaže da dozvolite novorođenčetu spavanje svaka dva sata sve do četvrtog mjeseca starosti, a zatim da odaberete jednu metodu ovisno o djetetovim potrebama. Predlaže tri metode: „Bez plača“ (svaki put kad dijete zaplače, podignete ga i utješite), „postepeno slabljenje“ (metoda slična „progresivnom čekanju“) i „gašenje“ (ostavljate dijete da plače).