Međutim, što kada ta želja prelazi u nešto veće i postaje nametanje obaveza koje djeca često nisu u stanju ispuniti?
Djeca se danas u veoma ranoj životnoj dobi moraju suočiti s velikom količinom gradiva u školi, te pritiskom da imaju što bolje ocjene kako bi jednog dana mogli kvalitetno nastaviti svoje obrazovanje i profesionalni razvoj. Uzimajući to u obzir, normalno je, štoviše i poželjno, da se dijete nakon dana provedenog u školi posveti nekoj aktivnosti koja mu pruža zadovoljstvo. To je često sport, sviranje nekog instrumenta ili pak učenje stranog jezika. No problem se javlja kada jedan hobi preraste u njih nekoliko, te dijete postaje iscrpljeno i pomalo gubi svaki interes za bilo koju od tih aktivnosti.
Usklađivanje očekivanja roditelja i djetetovih želja
Psiholozi su ovaj fenomen koji je posebno izražen posljednjih dvadesetak godina, okarakterizirali kao sindrom preambicioznih roditelja - roditelja koji djetetov razvoj usmjeravaju u skladu sa svojim željama. Često se radi o tome da roditelj tijekom vlastitog djetinjstva nije imao priliku ostvariti neku želju (primjerice sviranje nekog instrumenta), te sada svom djetetu želi pružiti mogućnost da se okuša u tome.
Kada toj jednoj aktivnosti pridodamo primjerice sport i školske obveze kojih je svakim danom sve više, kod djeteta dolazi do zasićenja i neizbježnih stresnih situacija. Iako svojoj djeci žele najbolje, roditelji često ne shvaćaju kako bi na prvo mjesto trebali staviti upravo želje i interese svoje djece.
Naravno, postoje slučajevi u kojima su djeca sposobna izdržati golem pritisak, te u tim situacijama izostaje povratna informacija roditelju kako je kod djeteta došlo do zasićenja. Ponekad je tu prisutan i strah od roditelja, odnosno njihove reakcije u slučaju ako dijete odustane od neke aktivnosti – jednostavno se boje da će ih razočarati.
Iskren razgovor i spoznavanje djetetovih ambicija
Uza sve navedeno, postoji li rješenje koje bi moglo zadovoljiti obje strane – ambiciju roditelja s jedne, i djetetovo bezbrižno djetinjstvo s druge strane? Stručnjaci često naglašavaju kako je najvažnije postići balans, a ključ je u smirenom pristupu. Prvi je korak iskren razgovor s djetetom i spoznavanje njegovih želja. Ako se zaista želi baviti s više aktivnosti odjednom, potrebno ga je naučiti kvalitetnom raspoređivanju vremena, kako do stresnih situacija ne bi došlo. No, najvažnije, treba mu pokazati da kao roditelj nećete biti razočarani ako od neke aktivnosti želi odustati, već mu pomoći da pronađe motivaciju za nešto čime se zaista želi baviti.