Svaki roditelj želi zaštititi svoju djecu od svakog razočaranja, poraza ili izazova s kojima se suočavaju u svojim životima. Ipak, to nije uvijek moguće, ali ono što kao roditelji mogu učiniti jest svoju djecu naučiti kako da budu otporna.
Otporna djeca su hrabra, a kada se, bilo kao djeca ili kao odrasli ljudi, suoče s teškim problemom, pokušat će ga riješiti umjesto da odustanu. Kad se dogode loše stvari, brzo se oporave, spremni suočiti se sa sljedećim izazovom, a kada čine pogreške, rastu i uče iz njih.
Dakle, iako možda nećeš moći zaštititi svoju djecu od životnih poteškoća i problema, možeš im pružiti alate koji će im pomoći da izrastu u otpornu osobu, a prema psihoterapeutkinji Amy Morin, evo nekoliko uobičajenih praksi roditelja koji odgajaju otpornu djecu.
Puštaju djecu da se sama suočavaju s problemima
"Sva djeca imaju sposobnost razviti vještine koje će im pomoći da budu otporni. Kao roditelji, na nama je da im damo te vještine i da im poslužimo kao vodič", za Fatherly kaže Amy Morin i dodaje da najgora stvar koju roditelji mogu učiniti je previše spašavati svoju djecu. Takvi postupci sprječavaju djecu da nauče kako se ponašati sama.
Drugim riječima, roditelji koji uče svoju djecu da je naporan rad neophodan dio života su oni koji odgajaju djecu koja se kasnije znaju prilagoditi svim životnim okolnostima i koja se znaju nositi sa svim svojim problemima.
Pustiti djecu da se bore je važno, ali ih se nipošto ne smije ignorirati, već im roditelji moraju biti podrška. "Želiš pokazati svojoj djeci da razumiješ njihove emocije i da suosjećaš s njima", kaže Morin. "Roditelji mogu pronaći tu ravnotežu i znati kada se trebaju povući kako bi svom djetetu dopustili da se suoči sa svojim problemima, ali u isto vrijeme biti tu za svoje dijete i pružiti mu podršku".
Žele da djeca nauče da će im se ponekad reći "ne"
Mnogo je razloga zašto je ključno da djeca nauče kako se nositi s time kada im se kaže "ne". "Ako tvoje dijete ne upadne u nogometni tim u školi, možda ćeš doći u napast nazvati trenera ili školu i pokušati ih nagovoriti. No neuspjeh može biti jedna od najboljih prilika da djecu naučiš životnoj lekciji, onoj koja kaže da neuspjeh nije kraj puta i da se treba naučiti nositi s neuspjehom", kaže Morin.
Ne odobravaju mentalitet žrtve
"Kad djeca kažu da imaju problem, često okrive druge ljude. Primjerice, padnu na ispitu iz matematike i kažu da im profesor nije dovoljno dobro objasnio", kaže Morin i dodaje da roditelji tada mogu stati stranu svoje djece, što nije uvijek poželjno. Roditelji trebaju svojoj djeci reći da život nije fer i da je na svijetu puno nepravde, pa umjesto da stanu na stranu djece i na taj način potvrde da su žrtve, trebaju isprobati neki malo drugačiji pristup.
Pomažu svojoj djeci da nauče kako označiti svoje osjećaje i emocije
"Kad djeca mogu označiti svoje emocije, manje je vjerojatno da će ih glumiti. Ako tvoje dijete može reći da je ljuto, manje je vjerojatno da će ti to pokazati fizički, tako što te primjerice udari", kaže Morin. Drugim riječima, djeca koja ne mogu govoriti o svojim osjećajima sklona su istresati te osjećaje na drugima, što može dovesti do toga da odrasli ne znaju kako se nositi s njihovom ljutnjom ili tugom.
Pomažeš li djeci da se osjećaju ugodno govoreći o svojim emocijama naglas, također im daješ vještine razmišljanja i suočavanja s onim što ih uzrujava.
Priznaju svoje pogreške, a zatim ih ispravljaju
Roditeljske pogreške, prema Morin, prilika su za roditelje da ih preokrenu i pokažu djeci kako reagirati na pogreške, ali i da im pokažu da svi griješe. Svi roditelji ponekad pogriješe i zato je važno da priznaju vlastite pogreške pred svojom djecom - i onda zapravo riješe problem. To pokazuje djeci da, bez obzira na to kakvu su tešku pogrešku učinili, ako su iskreni u vezi s njom i pokušaju je popraviti, stvari će krenuti na bolje.
