Činjenica jest da su djeca često žrtve agresivnih ispada vršnjaka koje se tek od nedavno naziva pravim imenom - školskim nasilnicima.
Mnoga djeca osjećaju strah i neugodu zbog incidenata koji se događaju na školskim hodnicima, u školskim dvorištima i ispred škole. U Hrvatskoj se ponavlja nasilje nad maloljetnicima na koje se okomljuju pojedinci huligani i delikventi, koji su u stanju čak i usmrtiti vršnjaka.
Tko je kriv za takvo stanje, teško je jasno reći. Možda svi pomalo. Možda država koja ne može nasilju stati na kraj niti pronalazi i kažnjava nasilnike. Možda društvo koje je opsjednuto materijalizmom, konzumerizmom i lažnim vrijednostima, pa nema vremena za djecu.
Nasuprot države i društva stoje škole i roditelji koji su često prisiljeni sami se boriti i brinuti za sigurnost svoje djece. Postoji nekoliko važnih pitanja koja roditeljima, ravnateljima i profesorima mogu pomoći u uspostavljanju sigurnijih uvjeta u školama.
1. Je li u školi zabilježen slučaj nasilja i što kažu brojke? Ističe li se statistika zabilježenih slučajeva kao crna i zabrinjavajuća?
2. Na koji način je osiguran i kontroliran ulaz u školu? Mnoge škole još uvijek imaju praksu dežurstva djece. Isto tako, u nekim školama se u zgradu ulazi na više ulaza, npr. kroz školsku dvoranu ili kroz vrtić. U SAD-u i Europi školska dvorišta nadziru sigurnosne kamere, volonteri i profesionalni čuvari. Neke škole uvele su i kartice koje mališani moraju provući prilikom ulaska u zgradu i bedževe s imenima koje moraju nositi.
3. Ima li škola plan akcije u slučaju katastrofe? Škola bi trebala imati krizni plan reagiranja za najrazličitije katastrofalne, nesretne ili kriminalne situacije.
4. Ima li škola dobar nadzor nad učenicima prije i nakon početka nastave? Većina incidenata među vršnjacima ne događa se u razredu, već prije ili poslije nastave, kao i tijekom odmora. Stoga je važna prisutnost odraslih među djecom u to vrijeme.
5. Postoje li pravila ponašanja i/ili kućni red? S pravilima ponašanja unutar škole moraju dobro biti upoznati roditelji i učenici prije početka svakog polugodišta. Pravila moraju biti naznačena jednostavnim jezikom i jasno prenesena djeci.
6. Ima li u blizini škole liječnika ili policije? Prisutnost službenog djelatnika, tjelesnog čuvara ili policajca u blizini ili čak na prostoru škole, vrlo je učinkovit način praćenja ponašanja djece. Čuvari se obično dobro sprijatelje s
djecom koja im povjeravaju ili odaju sve čudne situacije u razredu ili školi.
7. Postoji li dobra komunikacija na relaciji učenik-ravnateljstvo? Učenici bi trebali imati mogućnost anonimno prijaviti bilo koju situaciju koja ih zabrinjava ili muči. Kodeks anonimnosti ne bi se smio ni u kojem slučaju prekršiti.
8. Ima li škola mogućnost komunikacije s "vanjskim svijetom" na više lokacija? Drugim riječima, u slučaju neke izolirane katastrofe u nekom određenom dijelu škole, učitelji bi trebali imati mogućnost dojave stanja policiji ili hitnoj pomoći.
9. Nadzor i moderna tehnologija - koriste li se? Značajan broj škola ima sigurnosni video nadzor dvorišta i hodnika. Pitanje je koristi li škola sve prednosti moderne tehnologije? Je li bilo manjih incidenata koji nisu riješeni, jer se škola nije okoristila postojećim sustavom nadzora?
10. Koja bi se dodatna poboljšanja mogla napraviti? Ponekad je dovoljno neke dijelove školskog prostora samo prilagoditi, a da postanu sigurniji i manje atraktivni uljezima. To može biti dodatna ograda, dodatno osvijetljenje nekog mračnog prostora, lokoti i dr.
(Izvor: ADT Security Services)