Kako djeca rastu i počnu vježbati svoju samostalnost, tražit će da sami idu u toalet, bilo da se radi o toaletu u vašem domu, kod prijatelja ili u nekom javnom prostoru. Problem neće nastati ako dijete napravi nered od kuće, ali moglo bi biti svega ako ga pustite samog u toalet u slastičarni ili restoranu.
Je li spreman sam obaviti nuždu procijenit ćete na temelju djetetove dobi, fizičkih sposobnosti i razine sigurnosti koju dijete može za sebe osigurati.
Koja je dob djeteta idealna?
Dob djeteta samo je dio formule. Naravno da ni jedan roditelj neće pustiti 3-godišnjaka samog u toalet, čak i kad se mališan već odavno zna služiti kahlicom. Rana školska dob obično je vrijeme kada djeca već mogu u javnom prostoru sama obaviti nuždu u toaletu. Prvi razred, odnosno 6 ili 7 godina moglo bi biti dobro vrijeme za prvi pokušaj (ako on već nije iskušan ranije).
Predškolci najčešće ni ne žele sami ići u toalet, pa će zvati mamu ili tatu da idu s njime, stoje kraj njih iako znaju cijelu "proceduru" i sami, te će smisliti neku hitnu temu o kojoj žele razgovarati baš dok obavljaju nuždu. To je svakako znak da još nisu spremni.
Što podrazumijeva fizička sposobnost?
Ima nekoliko faktora koji određuju je li dijete fizički spremno samo obaviti nuždu u nepoznatom toaletu i prostoru. Prvi je svakako uvježbano korištenje kahlice nakon čijeg korištenja bi se dijete trebalo znati obrisati papirom. Imajte u vidu da poslije nužde djeca obavezno trebaju prati ruke, a neka su možda još premala kako bi dosegnula umivaonik i slavinu. I na kraju, tu je odjeća koja se ponekad komplicirano kopča, oblači i svlači, pa je djeca ne mogu sama svladati.
Zrelost djeteta još je jedna važna komponenta. Ako su djeca živahna i kupaonu koriste za špricanje vodom, istiskivanje svog sapuna ili vađenje na desetke papira iz čiste zabave, možda toalet u restoranu i nije mjesto u koje bi trebali ići sami.
Dijete će vas samo zatražiti da ide u toalet bez vaše pratnje i to je jedan od najsigurnijih znakova da je spremno. Obično dječaci prvi izraze želju oko 5. ili 6. godine jer ne žele više ići s mamom u ženski wc.
Sigurnost i zdravlje na prvom mjestu
Toaleti u javnim prostorima koriste i ljudi upitnih higijenskih navika i to imajte stalno na umu. Čak i ako sve izgleda savršeno čisto, učite dijete da obavezno pere ruke nakon nužde. Bilo bi idealno kada biste ga mogli naučiti i da ne sjeda na wc školjku, ali za to treba imati dređenu visinu. Za početak neka na rub školjke postavi papire na koje će sjesti.
Djeca su po prirodi znatiželjna i dirat će sve što mogu dohvatiti u toaletu. Ako dijete nije dovoljno zrelo da shvaća važnost pranja ruku i ne stavljanja ruku u usta nakon korištenja toaleta, još nije spremno da u njega odlazi sam.
Sigurnost djeteta također je vrlo važna, pa nije na odmet da ga upozorite na nepoznate ljude koji ponekad znaju vrebati malu djecu koja su bez pratnje u prostoru poput toaleta, gdje nema gužve. Dječaci bi se tako mogli susresti s neprimjerenim ponašanjem odraslih u muškom toaletu, a da niste toga ni svjesni.
Prvi samostalni odlazak
U početku svakako pratite dijete do toaleta i pustite ga da obavi nuždu samostalno. Dobronamjeran savjet ili upozorenje u prvih nekoliko pokušaja pomoći će mu da sljedeći puta sve obavi kako spada.
I na kraju, prve pokušaje vježbajte u nekom prihvatljivom javnom prostoru gdje su gosti druga djeca i roditelji. U svakom slučaju, samostalni odlazak na toalet, znak je zdrave izgradnje autonomije i samostalnosti, bez obzira u kojoj se dobi dogodio.
Djeca se različito razvijaju, pa je očito da ne postoji neka točno određena dob kada ćete u restoranu, u posjeti kod prijatelja ili kod liječnika mališana pustiti samog u toalet.