Ali nešto što je započelo kao povremena zabava, vrlo lako prerasta u naviku svakodnevnog igranja, a navika vrlo lako preraste u ovisnost. Fanatično igranje video igrica u drugi plan stavlja sve druge aktivnosti koje su vrlo važne za razvoj djece i mladih.
Utjecaj video igrica na djecu
Sve više djece zaluđeno je video igricama diljem svijeta. Situacija je posebno alarmantna u SAD-u gdje je istraživanje pokazalo da čak 92% djece starosti od 2 do 17 godina igra video igrice na računalu ili igraćoj konzoli.
Istraživanja među djecom nadalje su pokazala da igranje video igrica zasjenjuje i preuzima sve druge aspekte djetetova života. Oko 8,5% djece u Americi pokazuje neke znakove ovisnosti i problema u ponašanju vezanih uz ovisnost o video igricama (Sveučilište u Iowi, istraživanje iz travnja 2009. godine). Neke su zemlje, poput Velike Britanije, otvorile i specijalizirane klinike za liječenje ovisnosti o računalima, Internetu i video igricama.
Zašto su video igrice zarazne i zašto stvaraju ovisnost?
Roditelji ostaju iznenađeni kada vide da je njihovo dijete razvilo neprirodnu emotivnu vezanost za virtualne igrice. Teško je shvatiti zašto su djeci te igrice toliko interesantne.
Stručnjaci su izdvojili nekoliko razloga zbog kojih djeca postaju ovisna o video igrama. Možda najveći razlog je taj što su su igrice iznimno stimulativne i kompleksnošću pružaju djeci izazov te brzo preuzimaju njihovu pažnju.
Drugi razlog je što video igrice nude stvarne mogućnosti za rješenje zagonetki, strateško i kritičko razmišljanje. Djeca su po prirodi kompetitivna i vole se nadmetati u igrama i sportskim natjecanjima. Problem nastaje kada video igrica u potpunosti zasjenjuju sve njihove druge potrebe i zadatke kao što su druženje s vršnjacima u realnom prostoru, učenje, boravak na otvorenom, pa čak i jedenje, higijena ili spavanje.
Kako se riješiti navike prije no što ona postane ovisnost?
Vrlo je važno da roditelji dovedu dijete u red prije no što navika preraste u ovisnost. To je najlakše napraviti ograničavanjam vremena provedenog pred računalom ili igraćom konzolom. Preporuča se da djeca u višim razredim osnovne škole ne provedu više od dva sata dnevno u igranju. Stručnjaci preporučaju da se između dva sata igranja napravi jedna pauza i da djeca svakako provedu 1,5 sat u kući u nekim drugim mentalno zahtjevnijim aktivnostima - čitanju, učenju, rješavanju križaljki, crtanju i sl. Igranje igrica nije preporučljivo niti sat i pol prije spavanja, zbog mogućih nemirnih snova i drugih poteškoća sa spavanjem.
Važno je djecu uključiti i u druge aktivnosti. Najbolje je zajedno s djecom napraviti popis aktivnosti i stvari koje možete raditi zajedno kao obitelj. Neka prva tri, četiri tjedna vaši dani budu doista puni raznih aktivnosti kao što su, primjerice, odlazak u muzej, pecanje, šoping, posjet rodbini u drugom gradu, čitanje stripova ili knjiga, čišćenje dvorišta, popravljanje bicikla, odlazak na koncert i slično.
Aktivnosti izvan kuće odvratit će djecu od računala. Idealno bi bilo kada bi s djetetom u svim aktivnostima sudjelovali i njihovi vršnjaci, jer je tada i motivacija za aktivnostima na otvorenom veća. Najbolje je potaknuti dijete da se počne baviti nekom od školskih ili izvanškolskih aktivnosti.
Izradite kupone za gledanje TV-a i/ili igranje na računalu. Svakom djetetu dajte jedan kupon koji vrijedi jedan sat igranja na računalu i jedan koji vrijedi jedan sat gledanja televizije i tako za svih 7 dana u tjednu. Djeca mogu slobodno razmjenjivati kupone prema željama, ali ako prekše pravilo od 2 sata pred ekranom dnevno, oduzima im se po jedan kupon kao kazna. Time ćete dijete naučiti kako raspolagati svojim vremenom i kako neodgovornost ima svoje posljedice.
I na kraju, imajte na umu da će djetetu sve biti dosadno u usporedbi s video igricama. Stoga je važno prijelaz iz virtualnog u realni svijet napraviti lukavo i sa što više mašte. Isplanirajte polagano odvajanje od navike višesatnog igranja, ali djetetu istovremeno ponudite podjednako privlačne alternative i kroz određeno vrijeme vidjet ćete pomak na bolje.
Djeca trebaju socijalizaciju i aktivnosti među vršnjacima. Djeca trebaju stvarne izazove i znanje o rješavanju stvarnih životnih problema. Kako bi ih tome naučili, moramo ih zadržati u stvarnom svijetu i naučiti ih da su video igrice samo zabava kada se doista nema ništa drugo za raditi, a ne stvar koju jedinu radimo, a za sve ostalo nemamo vremena.
(JK)