Kad su klinci ovisni o pohvalama

Uđete li u neki od razreda osnovne škole često ćete čuti učiteljicu kako govori djeci "Bravo!" ili "Odlično ste to napravili!" ili "Hvala ti Ivane što si tako dobro obavio ovaj zadatak!

4a23dd167590d

", te mnoge druge pohvale. Lijepo je čuti ohrabrenje i poticaj, ali pretjerano hvaljenje od strane odraslih može imati i svoju negativnu stranu.

Hvaljenje djece sigurno ima svojih kratkoročnih prednosti, jer djeca su gladna pažnje i odobravanja. Ipak, ukoliko ih hvalimo prečesto, možemo i zeznuti stvar. Djeca trebaju naše odobravanje i našu ljubav. Trebaju podršku i ohrabrenje. Ali obasipanje pohvalama može imati negativne posljedice.

Verbalne nagrade kao oblik manipulacije

Verbalne nagrade koje se koriste kako bi se ohrabrilo lijepo ponašanje imaju manje veze s emocionalnim potrebama djeteta koje "nagrađujemo", a više s našom potrebom za kontrolom. Stoga često koristimo pohvalu kao jedan oblik manipulacije djecom. Na taj način istražujemo ovisnost djeteta za tom vrstom odobravanja, a istovremeno iskorištavamo tu dječju potrebu u vlastitu korist kao bi bila dobra, mirna ili se lijepo ponašala.   

Ovisni o pohvalama

Djeca se oslanjaju na naše odluke, naše procjene o tome što je dobro, a što nije, a sve to radije nego da nauče iz vlastitog iskustva. Oni postaju "ovisnici o pohvalama". Što ih više hvalimo, to će više pohvala željeli i tražiti. Ono što nije dobro u toj situaciji jest da djeca neće naučiti samostalno rješavati probleme i stvari u životu, niti će biti ustrajni u teškim zadacima, jer će pri svakom koraku tražiti pohvalu. Ako je ne dobiju, brzo će odustati od zadatka.

Kada su djeca ovisna o pohvalama, oduzimamo im osjećaj sreće zbog vlastitog postignuća. Djeca počinju obavljati zadatke i stvari kako bi zadovoljili druge umjesto da uče za sebe i o sebi.

Djeca osjećaju još veći pritisak

Kada se naviknu na pozitivne komentare, djeca počinju osjećati pritisak da moraju uvijek biti jednako dobri. Fokus stavljaju na dobivanje pozitivnih komentara i pohvala, a ne na sam zadatak i rad na zadatku. Interes za sve drugo im opada jer je koncentracija usmjerena na jedan cilj - dobiti pohvalu i dobivati je uvijek iznova. Ovakav sustav razmišljanja ubija prirodnu radoznalost djece, usporava razvoj, uništava neovisnost, interese i užitak zbog postignutog kod djece.


I na kraju jedan primjer: Vaša kći je odlučila podijeliti sendvič sa prijateljicom koja je gladna. Je li vam draže da je to učinila zato jer želi pomoći nekome koga voli ili zato što će dobiti pohvalu zbog svog čina od vas?
(Izvor: http://psychometrictestingnz.com)