Majke koje prkosne ispade svojih mališana kod kuće brzo i lako rješavaju, često padaju u očaj ako se to dogodi u prisustvu brojnih znatiželjnika. Pod pritiskom okoline tada reagiraju suprotno od vlastitog uvjerenja: koriste se prijetnjama, pa čak i tuku djecu. U takvom trenutku umjesto kritičnih pogleda okoline od velike pomoći bila bi topla riječ razumijevanja neke druge majke.
To se najbolje vidi na konkretnom primjeru majke koja je takvu situaciju osobno doživjela u samoposluživanju. Njena je trogodišnja djevojčica dobila pravi napadaj bjesa kad joj je na blagajni oduzela dvije od tri čokoladice, koliko je željela uzeti. Bila je očajna, ali ne toliko zbog djetetova ponašanja, koliko zbog pritiska okoline. Jedni su smatrali kako bi dijete svakako trebalo dobro lupiti po guzi, dok su je drugi gledali kao da žele reći: „Pa nećete valjda istući jadno dijete!“. Više ni sama nije bila sigurna što da učini kad joj je prišla nepoznata žena i kratko dobacila: „Ah, to je ta dob. Moja djevojčica je tek nedavno prošla kroz tu fazu.“. Napetosti je istog trenutka nestalo, a nepoznatu je ženu gotovo zagrlila.
Eto, koliko je malo potrebno da se ukloni napetost i nervoza. Često bi u istim situacijama bio dovoljan samo kratak pogled razumijevanja koji kazuje: „Da, s malom djecom nije uvijek baš jednostavno. Ne obraćajte pažnju na nas i učinite što mislite da treba.“
Takve neugodne situacije ne događaju se samo u prodavaonicama, nego i na izhletničkim mjestima, autobusima, restoranima, dječjim igralištima, u centru grada... Najčešći konflikti nastaju kad majke prvorotkinje, nakon duže izolacije nakon poroda stječu prve kontakte s drugim majkama. Oni su s jedne strane vrlo su korisni jer omogućuju razmjenu iskustava, pa stječu sigurnost i samopouzdanje vidjevši da i druge majke imaju sličnih problema.
No, u takvim prilikama mnoge majke pretjeruju i uveličavaju sposobnosti svoje djece, a probleme ne spominju. Majci koja već ima jedno starije dijete, to ne znači ništa, međutim, majka kojoj je to prvo dijete može pomisliti da je zakazala u odgoju, ili da je njeno dijete „zaostalo u razvoju“.
Bespomoćnoj majci, čije se dijete agresivno ponaša prema drugoj djeci, može se dogoditi da dio prisutnih zahtjeva da ga kazni, ako treba i lupanjem po guzi, dok je druge majke, kad se konačno na to i odluči, kritično gledaju i osuđuju je zbog toga. Jedna je majka izjavila da joj je bilo doista svega, te da je tjednima izbjegavala susrete s drugim majkama, jer više nije ni sama znala kako da odgaja svoje dijete.
Svi dobro znako kako je teško biti objektivan u takvim situacijama! Riješiti takve konflikte moguće je samo ako se svatko pokuša uživiti u situaciju drugog, te prestane upućivati kritične poglede i dijeliti savjete baš u pogrešnom trenutku. Nekom neutralnom i prijateljskom gestom treba nastojati smiriti situaciju.
Iznošenje vlastitih iskustava i razmišljanja vezanih uz odgoj djece vrlo je poželjno, ali nikako u konfliktnim situacijama, nego u obliku neutralnih i prijateljskih razgovora, bez želje da se drugome nametnu vlastiti odgojni principi.