
Jedinstveni eksperiment: Upoznajte školu u kojoj djeca sama organiziraju svoje obrazovanje
Znamo da su školski praznici tek počeli i da nitko ne želi baš na samom početku ljeta čitati o školi, ali pronašli smo članak o vrlo zanimljivom eksperimentu, jedinstvenom u svijetu, o školi u kojoj učenici vode glavnu riječ - sami si organiziraju obrazovanje i sami reguliraju ponašanje unutar škole do mjere da se može reći da odgajaju jedni druge.
Članak objavljen na portalu
Stariji učenici tinejdžeri članovi su školskog tijela zvanog
Nakon što su saslušali obje strane, odnosno Zekea i Ollieja, starija djeca su odlučila za sad Ollieja kazniti samo upozorenjem, ali ako njegovo agresivno ponašanje postane obrazac, ponovno će se i detaljnije pozabaviti ovim pitanjem. Zeke je zadovoljan "kaznom" koju je dobio njegov stariji braco i smatra je pravednom.
Osnovna škola Tallgrass Sudbury provodi radikalan i jedinstveni eksperiment u američkom obrazovnom sustavu. U ovoj školi djeca ne uče samo slijediti pravila postavljena odozgo. Ovdje djeca sama osmišljavaju pravila ponašanja i samostalno ih provode. Djeca glasaju o budžetu škole, zapošljavaju nastavnike i drugo osoblje i daju im otkaze ako nisu zadovoljni. Svako dijete ima pravo glasa, bez obzira na dob, a po jedan glas prilikom glasovanja o važnim pitanjima ima i pet zaposlenih odraslih.
U projekt je uključeno 20 djece s vrlo visokim stupnjem autonomije u odlučivanju. Sami biraju što će raditi tijekom školskog dana, sami odabiru što će učiti i hoće li uopće taj dan učiti. Škola nema klasične učitelje, već "osoblje" koje pomaže djeci da razviju vlastite interese, bez pritiska i bez posebnog programa koji moraju sva djeca slijediti.
Tallgrass Sudbury još od 1968. godine osmišljava (i neslužbeno provodi) programe koji bi promijenili obrazovni sustav u kojem se jedan te isti sadržaj nameće svoj djeci bez obzira na njihove interese. Oni ne žele obrazovanje u kojem "jedna veličina mora pristajati svima" ili kako oni to nazivaju "tvorničko obrazovanje".
U Americi (i zapadnom svijetu općenito) godinama vlada premisa u obrazovanju koja nalaže da glavni cilj djeci mora biti upis na dobar fakultet koji će potom garantirati bolji život. U tu svrhu uspostavljen je obrazovni sustav koji svima pruža jednake šanse u startu - svi uče po istom programu, imaju standardizirane testove, pa oni koji najviše uče i postignu najbolje ocjene ili rezultate, s pravom dobivaju šansu upisati najbolje fakultete.
Međutim, gospodarska kriza i moderno doba iznjedrili su jednu novu filozofiju po kojoj nije najvažnije u životu imati diplomu najboljeg fakulteta, već je važno imati specifična znanja, isklesati se do savršenstva u vrlo usko specijaliziranim zanimanjima, naučiti se rješavati probleme i preuzeti život u svoje ruke. Od zakona koji je dugo vrijedio, a koji kaže "mladi neka završe škole i traže posao", došli smo do zakona koji kaže "mladi neka završe škole i neka teže tome da oni budu ti koji zapošljavaju".
Ova druga "filozofija" ozbiljno potkopava tradicionalne obrazovne sustave koji još uvijek u velikoj mjeri djecu zatrpavaju beskorisnim znanjima koja im neće biti potrebna u onome što zapravo žele, vole i znaju raditi, u onome u čemu su doista dobri i u čemu se zapravo žele razvijati.
Stoga u Americi sve više djece odbija pristupiti standardiziranim testiranjima (poput naše državne mature), a broj djece koja bivaju podučavana kod kuće (homeschooling) narastao je na 1,8 milijuna djece u 2013. godini.
Već duže vrijeme U SAD se javljaju razni pokreti i inicijative za drugačiju organizaciju obrazovanja, a obično ih se naziva "demokratične" ili "slobodne škole". Radi se o mini sustavima u kojima ima manje testova, manje stroge strukture i fleksibilnijih kurikuluma. No, škola iz naše priče ide još dalje.
U školi Tallgrass Sudbury vjeruju da djeca najbolje uče kada ih se ostavi da tragaju za svojim interesima, kada su okruženi ambicioznim i znatiželjnim vršnjacima svih dobi i kada odrasli uskaču samo kao podrška za eventualna pitanja i pomoć.
Kad bio ušetali u Tallgrass Sudbury vidjeli bi da neka djeca čitaju, neka istražuju po internetu, neka se igraju na računalu, neka društvene igre, neki u grupicama sjede i diskutiraju, drugi jednostavno šeću po školi.
Osoblje ih ne prisiljava na ništa i ništa od njih ne traži. Oni pružaju pomoć u učenju samo kad djeca to od njih zatraže. Djeca ne moraju računati, niti učiti slova ako to ne žele. Zato većina djece nauči čitati tek s osam godina, odnosno kada sama već požele znati slova da si nešto pročitaju i kad im prirodno dođe da svladaju čitanje.
Učenici sami organiziraju sastanke na kojima raspravljaju o zadacima čišćenja škole (naime sami čiste kat koji je za njihov eksperiment rezerviran unutar škole), o objavama putem društvenih mreža o svojoj školi (sami rade svoj PR i marketing), o tome koga bi još od odraslih trebalo zaposliti (sami odlučuju o onima koji će ih podržavati u samoobrazovanju), o pitanjima budžeta (sami vode svoje financije) i slično.
Djeca se mogu tijekom nastave ići poigrati u obližnji park na svježem zraku (i to je dio obrazovanja - učenje samostalnosti i igra na otvorenom), imaju niz kreativnih radionica i timski rad na projektima.
U istom razredu je 20 djece dobi od 5 do 14 godina. Stariji učenici svojevrsni su mentori mlađima, brinu se o njima i pokazuju iskreni interes za malene. Stoga je atmosfera u razredu više obiteljska no školska. Miješanje djece različitih dobi je i svojevrsno "tajno oružje" uspjeha - mlađi učenici bolje i lakše uče uz pomoć starijih, a stariji brže i lakše sazrijevaju u odgovorne odrasle brinući se za mlađe. U Sudburyju uopće nema vršnjačkog zlostavljanja, jer ga starija djeca ne dozvoljavaju.
Djeca razumiju vezu između slobode i odgovornosti i da jedno ide s drugim ruku pod ruku.
U Tallgrass Sudbury većinom idu djeca koja se nisu dobro uklopila u tradicionalni školski sustav. Mali genijalci koji su od prvog dana željeli stvari raditi onim tempom kojim oni mogu i žele, koji su se željeli baviti temama koje njih zanimaju, koji su odbijali ukalupiti se u jedno pravilo za sve, u ovoj su školi pronašli idealno utočište. U eksperimentu sudjeluju i djeca koja brzo uče i kojima je polagano prelaženje školskog kurikuluma bilo dosadno, pa ih se ubrzo etiketiralo kao hiperaktivne. Isto tako, mnogi introverti nisu mogli podnijeti buku i kaos koja vlada u javnim školama te im je nedostajao mirni kutak u kojem bi mogli pokazati sve što znaju.
Za takvu djecu, ova je škola idealno rješenje. Roditelji koji su to osvijestili, upisali su svoju djecu i ne plaše se posljedica. Oni jednostavno ne žele obrazovanje u kojem se znanje deponira u mozgove njihove djece. Oni žele da mozgovi njihove djece sami traže znanje koji ih zanima i koje će naučiti iskoristiti na najbolji način.
Pitanjem organizacije obrazovanja bave se timovi psihologa s Boston Collegea i Sveučilišta u New Yorku koji su vrlo optimistični u iščekivanju rezultata ovog eksperimenta. Slažu se da je došlo vrijeme da sustav kultivira učenike u produktivne i proaktivne pojedince, a ne da "proizvodi" odrasle.
Uostalom, mnoga istraživanja već su pokazala da djeca bolje prolaze u životu kada imaju priliku sami aktivno sudjelovati u gradnji svoje budućnosti i samostalno formirati društvenu okolinu u kojoj odrastaju.
Više o ovoj školi potražite na službenim stranicama škole.


Horoskop za subotu: Rakovi se trebaju naspavati, škorpioni pobjeđuju

Boss obrva je stigao: Kallos je lansirao BROW BOSS HYBRID – revoluciju u oblikovanju obrva
