Sigurni smo da i vas zanima tko je bio taj čovjek kojeg obožavaju milijuni djece diljem svijeta.
Nikola je rođen početkom 4. stoljeća u gradu Patara, na prostoru današnje Turske u bogatoj obitelji. Njegovi su roditelji umrli od kuge, dok je Nikola još bio dječak te su mu ostavili mnogo novca. Bogati dječak otišao je živjeti kod svog ujaka koji je bio svećenik i odgajao ga u vjeri. Sve svoje bogatstvo Nikola je već tada počeo dijeliti sa siromašnima, ali na način da oni nisu znali tko im je dobročinitelj.
Nikola je kod ujaka čuo tužnu priču o čovjeku koji je izgubio sav svoj novac, a imao je tri kćeri koje je želio udati. Bez novca to nikako nije mogao, jer je u to vrijeme svaka mlada djevojka u svoj novi dom morala donijeti miraz. Nesretni čovjek čak nije imao novaca ni za hranu, pa je njegova obitelj već dugo vremena gladovala. Stoga je bio prisiljen na najtežu odluku kako bi ih spasio od smrti - da ih proda kao robinje. U svom ih domu više nije mogao držati. Djevojke su bile tužne jer nikada neće imati svoje obitelji, do kraja života će biti robinje, a o njihovom životu odlučivat će drugi.
Večer prije no što je najstarija kćerka trebala biti prodana, Nikola je kroz prozor njezine sobe ubacio čarapu punu novca. Kad se ujutro probudila, pronašla je smotuljak pun zlata! Bila je presretna, jer zlato je bilo dostatno za njezinu svadbu i hranu za cijelu obitelj. Sljedećeg jutra pronašli su još jednu čarapu sa zlatom! Sada su imali dovoljno novaca i za vjenčanje druge kćeri! Treću čarapu punu novca Nikola je u dom siromašnog čovjeka ubacio preko dimnjaka, jer su svi prozori bili zatvoreni. Legenda kaže da je novac pao u čarapu koja se sušila iznad peći.
Ubrzo je Nikola osjetio Božji poziv da postane svećenik. U to doba bio je tek tinejdžer, pa su ga svi hvalili i poznavali kao 'svećenika dječaka'. Nastavio je pomagati ljudima, ali uvijek u tajnosti. Nije želio nikakvu slavu, pažnju ni zahvalnost. Nekoliko se puta otisnuo na putovanje u Egipat, Palestinu i druga sveta područja gdje je vidio mnoge patnje. Rimljani su rušili kršćanske spomenike i protjerivali kršćane zabranjujući im njihovu vjeru. Na svojim je putovanjima Nikola ohrabrivao vjernike i poticao ih da si međusobno pomažu. Na povratku iz Palestine, na moru ga je zadesila velika bura koja je prijetila potopiti brod. Tek kada je Nikola izašao na palubu i počeo moliti, bura se smirila, a brod se nasukao kod gradića Mire, daleko od Nikolinog doma.
U Miri su u to vrijeme svećenici vijećali o izboru novog biskupa. Kako se nisu mogli odlučiti, dogovrili su se da će novi biskup biti čovjek koji prvi dođe na jutarnju molitvu. Bio je to Nikola. Godine su prolazile, a Nikola je i dalje pomagao vjernicima. Kad je u zajednici ponestalo hrane, pronašao je žito i spasio ljude od gladi. Uvijek je pomagao ljudima u nevolji i cijeli život je bio primjer čovjeka kojem je stalo do drugih.
Zato su ga ljudi iznimno voljeli. Kada je umro pričali su razne nevjerojatne priče o njemu, njegovim dobrim djelima i ljubaznosti. Posebno su mornari na svojim dugim putovanjima voljeli pričati priče o Nikoli, a najviše o njegovj ljubavi prema djeci koje je štitio u opasnim vremenima.
Ubrzo je Nikola kao i mnogi drugi kršćani bio zatočen zbog svoje vjere, od vojnika cara Dioklecijana. Dok je boravio u zatvoru, vojnici su ga mučili, ali nije želio poreći svoju vjeru. Iz zatvora je izišao tek kad je na vlast došao car Konstantin koji je bio prijatelj kršćana. U Miru se Nikola vratio ostario, duge brade, ali je nastavio sa svojim dobrim djelima.
Priče o Nikoli širile su se svijetom. Njegova dobročinstva primjer su života kakav svi moramo živjeti, a osobito kad su djeca u pitanju. Jer i Sveti Nikola bio je njihov poseban prijatelj.