O douli Antoneli smo pisali ovdje, a ovdje možete pročitati iskustva i zapažanja mama koje su imale svoju doulu, bilo na porodu ili tijekom priprema za porod i nakon poroda.
"Kako je moj prvi porod završio ne planiranim carskim rezom, u drugoj trudnoći priželjkivali smo prirodan vaginalni porod (ako zdravstveno stanje mene i djeteta bude to dopuštalo) – u tom periodu traženja informacija, preporuka, savjetovanja, veliku podršku i pomoć pružala mi je Antonela koja je u to vrijeme bila prošla obuku za doulu (Dona International). Kroz to vrijeme razvile smo prisan odnos i osjećala sam se puno više pripremljena za porod nego prvi put. Kada je došlo vrijeme porođaja, bila je sa mnom cijeli dan, pratila moje trudove,pomagala u opuštanju, zajedno smo krenule u bolnicu. Sve je dobro prošlo uz njezinu kontinuiranu podršku i pomoć, ohrabrivanje, savjete o disanju, masažu, držala me za ruku, davala mi vodu i slušala moje želje. Uz nju sam se osjećala sigurno i ugodno u bolnici i vjerujem da je to uvelike pridonijelo sigurnom (i bez medicinskih intervencija) porodu kako za mene tako i za moje dijete. Smatram da svo vrijeme koje je izdvojila za mene nema cijenu i ničim materijalnim neću joj se moći dovoljno zahvaliti. Trenutno smo u iščekivanju trećeg djeteta i ne pomišljam na ništa drugo nego ponovno surađivati s Antonelom i pozvati je da bude pratnja na mojem trećem porodu. Iz svih ovih razloga čvrsto preporučam doulu Antonelu i njezine usluge kao profesionalne i pouzdane te izuzetno kvalificirane doule." Marina Mavrek
"Slučajno sam vidjela event na Facebooku za radionicu o porodu koji drži doula. Tada nisam ni znala što je doula, a otišla sam prvenstveno da čujem i saznam nešto novo i upoznam trudnice. S eventa sam otišla sa željom da uzmem doulu, prvenstveno da mi pomogne u danima nakon poroda. Naime, žarko sam željela dojiti a bilo me strah da neću uspijeti zbog loših priča iz okoline. Pozvali smo ju doma na informativni razgovor, odmah smo kliknule i odlučila sam ju angažirati. Trudnoća mi je uglavnom bila uredna, no u trenutku kada mi je zatrebala hitna pomoć javila se odmah te mi pomogla da već drugi dan odem na ključan pregled kod doktora. Pomogla mi je i savjetima, koje knjige pročitati te kako se pripremiti za što prirodniji porod. Plan je bio da dođe doma, a da suprug bude samom na porodu u bolnici. Nažalost, porod je teško isplanirati tako da sam morala odmah krenuti prema bolnici, no i tu mi je pomogla svojim savjetima. Nakon poroda s dojenjem nisam imala većih problema, no u kriznom trenutku u bolnici znala sam koga prvog nazvati - svoju doulu! Doula mi je pomogla da se informiram i znala sam da je uvijek tu netko uz mene kao podrška, čime mi su i porod, a i dani nakon njega ostali u dobrom sjećanju." Maja Novak
„Volim djecu i želim imati puno djece i ne želim biti jedna od žena koje zbog traumatičnog poroda odluče da ne žele više rađati.“ – rekla sam mužu nakon što sam ostala trudna i on se složio sa mnom i odlučio da ćemo učiniti sve da se to ne desi. U sljedećim sam mjesecima puno čitala, učila o porodu i saznala da je za dijete i mene najbolji prirodni porod i to sam željela i ostvariti. No, znala sam da nije samo želja dovoljna da se to i ostvari i da ima puno čimbenika koji na to utječu. Kad sam bila trudna šest mjeseci, saznala sam za radionicu koju održavaju doule. Pojam „doula“ relativno je nov na našem području pa me jako zanimalo na koji bi nam način jedna doula mogla pomoći. Nakon radionice koja je bila jako edukativna i zanimljiva, pala je definitivna odluka da ja na porodu uz sebe želim doulu i to ne bilo koju nego doulu Antonelu! S njom sam se odmah „našla“.
Nakon toga mi je zapravo postalo puno lakše. Kroz ostatak trudnoće doulu Antonelu sam pitala za svaku sitnicu koja me mučila oko same trudnoće i poroda i znala sam da na nju mogu uvijek računati. U dva me navrata spasila od nepotrebnog ležanja u bolnici (kamo me moja ginekologica poslala) jer mi je predložila mišljenje drugog liječnika, koji je utvrdio da je s trudnoćom sve u redu. Ostatak trudnoće provela sam smireno jer sam znala da prirodni porod i nije tako teško ostvariti i željno iščekivala dolazak sinčića. Porod je krenuo u noć laganim curkanjem vodenjaka, a s njim uskoro i trudovi. Javila sam douli Antoneli i rekla joj da nema potrebe da odmah dolazi jer želim probati još malo odspavati. Rano ujutro ona stiže do nas i muž odmah postaje smireniji. Iako je znao da je sve to normalno, ipak nije znao na koji način da mi pomogne. Čim je došla, upalila je svijećice i učinila da mi ostatak vremena kod kuće prođe u ugođaju mira i topline. Ležala sam u krevetu i kako god se namjestila nikako mi nije odgovaralo i doula mi odmah predlaže položaj „četveronoški“ i počinje pritiskati donji dio leđa. Odmah mi je postalo lakše! Kako su trudovi postajali intenzivniji i češći, predlaže mi da se preselim u kadu što je također jako pomoglo jer mi je topla voda ublažila trudove. Cijelo to vrijeme me masira, tješi i govori kako ja to mogu i da bebica samo što nije stigla. Uskoro je zaključila da je vrijeme da krenemo u rodilište te smo se spremili i polako krenuli. Cijelo to vrijeme ja sam bila smirena i znala da ne moram brinuti o tome kad krenuti jer sam za to imala pravu osobu kraj sebe. Kad smo stigli u ambulantu rodilišta, iznenadila me sjajna vijest – skroz sam otvorena i mogu odmah u rađaonu! Nisam mogla vjerovati da smo već skoro pri kraju i da je ovaj dio do sad prošao tako brzo i lako. Nažalost, s njom smo se tu dolje morali oprostiti jer smo odlučili da na sam izgon ide moj muž za kojeg nisam htjela da propusti rođenje svog djeteta. Od ulaska u ambulantu do poroda mog zlata prošlo je svega sat vremena! Sam izgon je prošao brzo i dosta lako jer sam rodila na stolčiću u jednom od položaja najpovoljnijem za rađanje – čemu me naravno poučila moja najdraža doula Antonela!
Zapravo, moj porod je trajao oko deset sati, ali mi se uz doulu Antonelu uopće nije činilo da toliko traje. Zato što smo došli u rodilište u pravi trenutak, ja, a tako i moje dijete, nismo bili izloženi nikakvim medicinskim intervencijama ni primili ikakve lijekove jer nije bilo potrebe za tim. Tako je moja želja za prirodnim porodom, zahvaljujući njoj, ostvarena. Ovaj porod i ovo predivno iskustvo bez nje ne bi bilo ni približno isto. Moram još spomenuti i njenu veliku pomoć oko dojenja jer unatoč svim pročitanim knjigama i pogledanim filmićima, početak je bio jako težak. Bez njene pomoći teško da bi uspjeli, a zbog nje svojeg sad šesnaestomjesečnog sinčića dojim još uvijek. Ono što je najvažnije, sad bez straha i s veseljem očekujem drugu bebicu koja će nam se pridružiti u travnju sljedeće godine. Nije uopće trebalo odlučiti hoće li doula Antonela ponovo biti s nama. Za sav trud i vrijeme koje je uložila u nas, jednostavno nema načina na koji bih se ja njoj mogla odužiti." Maja Ferenčak
"Ja sam Paula Godinić, mama malog Davida koji ima 8 mjeseci. Kad je on dolazio na svijet pokraj nas je bila naša doula Antonela Cesar. Kako smo se odlučili za nju, pa to je bio prijedlog muža koji radi u inozemstvu i nije htio da budem sama već da imam nekoga tko zna sve o porodu. Tako samo mi saznali za doulu. Nikad prije nisam za to čula, ali kad smo sve pročitali odmah smo znali da ju moramo imati i mi. Doula mi je jako puno pomogla jer sam imala dosta težak porod. Doula mi je u nekom smislu bila sve, i muž i velika podrška. Pomogla mi je i u rađaoni i bila je samo moja, i naravno pripala joj je čast da prereže pupčanu vrpcu. Jako samo joj zahvalni na svemu. Prvi puta kad sam ju vidjela znala sam da će ona biti prisutna na mom porodu, tako da kad ponovno ostanem trudna ona je naša doula." Paula Godinić
"Kad sam ostala trudna u glavi mi se provlačilo tisuću pitanja. Htjela sam sve najbolje za bebu, a i za sebe. Puno sam čitala, informirala se, istraživala. Sestra mi je poslala poziv za radionicu koju je održavala doula. Nisam bila sigurna tko je točno doula pa sam iz znatiželje otišla na predavanje. Nakon te radionice i ja sam željela imati doulu uz sebe tijekom trudnoće. Suprug se složio sa mnom i odlučili smo angažirati doulu Antonelu. Dala nam je puno korisnih savjeta tijekom trudnoće, a pogotovo zadnjih dana pred porod. Kako mi je prošao termin poroda, u bolnici su predlagali inducirani porod. Da nisam imala Antonelu uz sebe, vjerojatno bi pristala. Uz njezine savjete, riječi potpore i ohrabrenja, bila sam sigurna da trebam pričekati kad će djevojčica sama odlučiti doći. Na žalost, u hrvatskim rodilištima samo jedna osoba može biti pratnja na porodu pa je to bio suprug. Naša doula je bila s nama preko mobitela i savjetovala nas, smirivala i na kraju veselila se s nama. Nakon što sam rodila, čule smo se svakodnevno, pitala sam ju za savjet, za svaku sitnicu, oko svake dileme. Najbolje od svega je što smo i dan danas u kontaktu, jer smo se zbližile i ne želimo prekinuti nase druženje. Za mene je trudnoća i porod jako lijepo iskustvo. Većina žena se ne želi prisjećati svog poroda. Smatram da sam bila jako dobro pripremljena, znala sam što mogu očekivati i najvažnije, znala sam da imam svoju doulu na koju sam se mogla u svakom trenu osloniti." Anonimna mama
"U rujnu prošle godine rodila sam svoje prvo dijete uz podršku i potporu doule Antonele. Doula je bila tu da pazi na mene, moje dijete i našu dobrobit tijekom porođaja. Pružila mi je psihičku i emocionalnu podršku. Slušala me, davala mi savjete, hrabrila me. Njezine usluge za vrijeme trudnoće i poroda uvelike su mi pomogle kako bih smirena i sigurna u sebe donijela na svijet svoga sina. Smatram da bi svaka žena na porodu morala imati nekog kraj sebe uz koga se osjeća ugodno i sigurno, nekog tko ju razumije i zna njezine potrebe. Za mene je to bila doula i preporučila bi je svakoj budućoj majci. Nakon poroda doula nam je i dalje velika pomoć i podrška. Usluge koje doula pruža morale bi biti dostupne i na izbor svakoj ženi.“ Petra Ladić