Trudnoća i majčinstvo

INTERVJU: Silvija Philipps Reichherzer o metodi Marte Meo® za djecu s teškoćama u razvoju

21. studenoga 2014.

Odgojno - obrazovni rad s osobama s komunikacijskim teškoćama, kao i njena problematika još uvijek je nepoznanica velikom dijelu opće i stručne javnosti.

Kako bi senzibilizirali javnost te pomogli inkluziji djece s komunikacijskim teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav Centar za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj" Zagreb je zajedno s partnerima i suradnicima pokrenuo projekt "Cjeloživotno slušanje" financiran iz Europskog socijalnog fonda. Projekt je prije svega namijenjen odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima te stručnim suradnicima u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu.

Stanje u praksi najbolje poznaju upravo oni koji su svoj rad posvetili radu s najpotrebitijima – djecom. Prof. psihologije Silvija Philipps Reichherzer ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Kao trenutno jedina hrvatska supervizorica, aktivno promovira Marte Meo® metodu u radu s djecom, koja se temelji na prirodnom modelu za poticanje komunikacije i interakcije među ljudima.

S kakvim se problemima susrećete u svakodnevnom radu s djecom s komunikacijskim teškoćama? Koliko je hrvatska javnost senzibilizirana prema takvim osobama ?

Svakodnevni rad s djecom s komunikacijskim teškoćama pokazuje da je njihovo komuniciranje izvan posebnih institucija i s običnim ljudima odnosno u javnosti jako ograničeno.

Svako dijete s komunikacijskim teškoćama trebalo bi obavezno biti opskrbljeno jednostavnim i jasnim informacijama kako se s njim može komunicirati, nositi sa sobom svojevrsnu 'komunikacijsku putovnicu' - knjižicu s fotografijama, slikama i rečenicama - ime mi je…., ako želiš sa mnom razgovarati onda…

S druge pak strane, kako djeca doživljavaju odnos društva prema sebi? S kakvim se predrasudama susreću ?

Moj odnos prema osobama s komunikacijskim teškoćama se neprestano mijenja kako napreduje moje znanje i vještina komuniciranja. Prije sam bila brza i stalno nešto nudila, unaprijed 'znala' ne čekajući dovoljno dugo da mi pokažu do čega im je stalo. Stalno sam imala potrebu kompenzirati njihov nedostatak, a nisam im davala ni prostora ni vremena da sami postanu aktivni sudionici komunikacije.

Jesu li djeca s komunikacijskim teškoćama dovoljno integrirana u redovni odgojno-obrazovni sustav? Koje su prednosti inkluzivnog obrazovanja ?

Želim vjerovati da je svako dijete s komunikacijskim teškoćama danas u Hrvatskoj uključeno u obrazovni sustav. Osobno pojmove integracije i inkluzije u svom umu ne razlikujem u toj mjeri da jedan ne bi sadržavao drugi (ako je integracija spajanje nekih dijelova u cjelinu, povezivanje, ujedinjavanje, a inkluzija proces uključivanja osoba s različitim oblikom invalidnosti u što aktivnije i ravnopravnije sudjelovanje u društvu).

Redovito se spominju prednosti inkluzivnog obrazovanja za osobe koje imaju različite oblike invalidnosti.

Ono što se u našem društvu neprestano previđa jest koje prednosti imaju od toga osobe koje nisu invalidne, dakle koje prednosti imaju djeca koja nemaju teškoće u razvoju ako idu u vrtićku skupinu ili u razred s djetetom koje ima teškoće u razvoju.

Dokazano je da djeca bez teškoća koja su uključena u vrtićke skupine ili u razrede s djecom s teškoćama imaju bolje socijalne vještine, da su više suosjećajna i više voljna pomoći i više spremna tražiti pomoć. Dakle ta djeca imaju priliku da postanu bolji ljudi.

Kakvo je vaše mišljenje o projektu 'Cjeloživotno slušanje'? Pomažu li ovakvi projekti pri uključivanju osoba s komunikacijskim teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav ?

Projekt 'Cjeloživotno slušanje' služi kao nadomjestak nedostatku informacija o djeci s teškoćama u komunikaciji, odnosno onima koji se djecom bave u odgoju i obrazovanju te im pomaže da uoče dijete koje ima teškoće. Uočavanje je prvi korak i za njim slijedi prilagođavanje svog ponašanja sposobnostima djeteta. Zaposleni u redovitom obrazovnom sustavu suočeni su s potrebom da se prilagode djetetu s teškoćama. Svaki sustav, pa i obrazovni, ima određenu količinu tromosti i njegova sposobnost da se prilagođava potrebama korisnika ovisi o sposobnosti pojedinih nositelja obrazovne djelatnost. Osoba koja ima više informacija i više vještina lakše se prilagođava promjenama. Uvjerena sam da ovakvi projekti stoga pomažu uključivanju osoba s komunikacijskim teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav. Vjerujem da spoznaje i vještine pojedinaca koji uspješno komuniciraju s osobama koje imaju teškoća jesu od velike pomoći. Njihove spoznaje treba često objelodanjivati i širiti informacije o njima pa će to s vremenom početi koristiti sustavi, a onda i šira zajednica.

Kako je tekla edukacija koju ste prošli u sklopu projekta 'Cjeloživotno slušanje'?

U sklopu projekta 'Cjeloživotno slušanje' edukacija se odvijala na razini obavještavanja – dakle proveden je prvi korak - iza njega slijedi korak usvajanja znanja i uvježbavanja vještina.

U svijetu je raširena metoda Marte Meo®, koja se pokazala vrlo uspješnom u radu s djecom s komunikacijskim teškoćama. Možete li ukratko opisati što je Marte Meo metoda, kome je namijenjena, na kojim se načelima temelji i koji su rezultati koje postižete u radu s djecom?

Marte Meo® razvila je Maria Aarts, socijalna pedagoginja iz Nizozemske. Izraz Marte Meo izveden je iz latinskog 'marsmartis' - svojim vlastitim snagama. Marte Meo je prirodno poticanje razvoja u svakodnevnim interakcijama. Pažljivim promatranjem onoga što netko radi, koje je danas omogućeno spravama za snimanje, i projekcijom uočavaju se elementi koji pomažu razvoj u situacijama svakodnevnog življenja. Pokazuje se ŠTO, KADA i objašnjava jednostavnim rječnikom ZAŠTO. Pokazalo se da se, kad vidimo da nešto dobro radimo i spoznamo 'što, kada i zašto', lako mijenjamo i napredujemo.

Marte Meo prirodno poticanje razvoja, a namijenjeno je prije svega onima koji imaju teškoća u komuniciranju, i postupno postaje standard bavljenja ljudima uopće, od dojenačke dobi, do starih i nemoćnih.

Marte Meo temelji se na prirodnim načelima podupiranja razvoja. Razvoj se potiče kroz aktivnost. Marte Meo doslovno pokazuje aktivnosti koje potiču napredovanje. Kad se sugovornika promatra nasmiješenim i zainteresiranim licem, kad se čeka da nešto učini, kad se doslovno ponavlja to što izgovara i čini, kad se doslovno izgovara što radi i što radimo, kad se odmah potvrđuje poželjno ponašanje i na licu održava lice sugovornika, tad se nabolje potiče na razvoj.

Marte Meo prirodno poticanje razvoja pomaže djeci, odnosno svim ljudima, da aktivno napreduju svojim vlastitim snagama. Praćenjem djece nakon Marte Meo aktiviranja dokazano je da se nova postignuća djeteta ne gube. Marte Meo omogućuje da djeca koriste svoje vlastite snage - da 'napune svoj zlatni rudnik' i napreduju.

Pročitajte još o: