Nakon što se postavi dijagnoza, mnogi mališani dobivaju antibiotik koji uzimaju kroz 10 dana, a infekcija bi do isteka tog perioda trebala biti sanirana. Saznajte više o infekcijama uha kod djece, što ih uzrokuje i zašto antibiotici ponekad ne pomažu?
Roditelji u SAD-u nedavno su bili iznenađeni rezultatima istraživanja koja su pokazala da se djeci vrlo često krivo dijagnosticiraju upale uha i da im se nepotrebno pripisuju antibiotici. Sve zajedno ne bi uznemiravalo da najnovija istraživanja ne pokazuju da razne bakterije i virusi postaju otporni na antibiotike upravo zbog njihova pretjeranog konzumiranja. I bakterije koje uzrokuju infekcije u srednjem uhu, postaju sve otpornije na antibiotike u dječjim organizmima. Drugim riječima, bakterije se mijenjaju i sve ih je teže liječiti.
Upala uha koju prema nekim procjenama barem jednom preboli oko 90 posto djece prije 7. rođendana, zapravo je akutna upala srednjeg uha i treba je razlikovati od nekih drugih infekcija kao što su tzv. "plivačko uho" ili mnogo rijeđa infekcija unutrašnjeg uha. Većina djece akutnu upalu uha preboli unutar 10-14 dana. Kod neke djece infekcija je ponavljajuća, ali nije poznato zašto su osjetljivija i zašto zbog uha češće završe u pedijatrijskoj ordinaciji. Malobrojna istraživanja prstom su upirala u genetiku, boravak djece u vrtiću i zaraze iz kolektiva, izloženost djece cigaretnom dimu i u prehranu djece nadomjesnim formulama.
Međutim, osim što su vrlo bolne, infekcije srednjeg uha mogu biti i opasne ukoliko se u ušnoj šupljini počne nakupljati tekućina, a mogu dovesti do gubitka sluha i problema s govorom i učenjem. Ukoliko ih se ne liječi, jake infekcije uha mogu uzrokovati i meningitis i mastoiditis (upalu mastoidne kosti u lubanji koja zahtijeva operaciju).
Stoga upale uha nikako ne smijemo ignorirati kao bezopasno oboljenje.
Teško postavljanje dijagnoze
Studija iz 2008. godine koju su proveli francuski znanstvenici pokazala je da jedna petina ušnih infekcija koje su dijagnosticirali pedijatri u stvarnosti je nešto sasvim drugo, poput primjerice blage upale uha. U čak 7% slučajeva pedijatri su dijagnosticirali infekciju srednjeg uha kod djece kojoj su uši bile potpuno zdrave.
Zašto je zdravlje ušiju takva medicinska misterija?
Visoka temperatura, trljanje uha i bol u uhu nužne ne znače da je uho inficirano, pa liječnici trebaju napraviti pregled srednjeg uha kako bi bili sigurni. A kada je dijete u bolovima i plačljivo, takav pregled može biti doista težak. Liječnik u takvim uvjetima mora u uho gurnuti instrument, formirati zračno nepropusni čep, istisnuti zrak iz gumene cijevi i promatrati kako se ponaša bubnjić. Ako u uhu postoji nakupljen loj, liječnik ga treba izvaditi i ponoviti cijeli postupak. Kao što mnogi roditelji znaju iz iskustva, ponekad cijela procedura ne ide kao po loju, pa mnogi pedijatri gledaju u uho, vide crvenilo i postave dijagnozu.
Čak i kad je liječnik siguran da se radi o infekciji, postoji i problem kako odrediti o kojoj vrsti infekcije se radi. Neke uzrokuju virusi koji su imuni na antibiotike, a neke nastaju zato što je infekcija dišnih puteva (poput prehlade ili gripe) omogućila bakterijama da se umnože u ušnom kanalu. Primjerice, tijekom prehlade, sluz može blokirati jednu ili obje Eustahijeve cijevi u ušima, čime stvara negativan pritisak u srednjem uhu koji povuče u njega okolne bakterije. Istovremeno, blokada onemogućava drenažu sekreta iz srednjeg uha u grlo, pa bakterije koje obožavaju takva vlažna staništa jednostavno podivljaju. Jedini način da liječnik sazna je li infekcija uha uzrokovana bakterijama je da u uho stavi iglu sve do bubnjića i izvuče nešto od nakupljene tekućine u uhu, što se vrlo rijetko radi.
I tu dolazimo do problema. Bez da znaju što je uzrok infekcije, pedijatrima je vrlo teško odrediti najbolju terapiju liječenja.Antibiotik neće pomoći kod virusnih infekcija, a i za bakterijske je važno znati koji antibiotik bi bio najučinkovitiji.
Upala uha i antibiotici
Američka akademija pedijatara od 2004. godine savjetuje liječnicima da ne pripisuju antibiotike djeci starijoj od dvije godine ako infekcije uha nisu ozbiljne. Sva djeca mlađa od 6 mjeseci dobivaju antibiotik, a djeca od 6 mjeseci do 2. godine trebala bi ih dobivati samo ako su liječnici potpuno sigurni da se radi o bakterijskoj infekciji uha. Mnogi pedijatri stoga djecu ponovno naručuju dva do tri dana nakon prve dijagnoze da vide da li se infekcija smiruje, a ako se pogoršava, tek tada liječenje antibioticima postaje opcija.
Postoji i dobar razlog zbog kojeg liječnici prihvaćaju taj konzervativni pristup: bez obzira na njihov uzrok, većina infekcija smiruje se i prolazi samo od sebe. U kliničkoj studiji provedenoj 2011. godine na Sveučilištu u Pittsburghu znanstvenici su otkrili da je kod 74% djece mlađe od 2 godine infekcija uha prošla sama od sebe za tjedan dana bez ikakvih lijekova, a 80% djece koja su dobila antibiotike također je u istom vremenskom periodu preboljelo infekciju. Međutim, polovica djece koja su uzimala antibiotike usput je dobila proljev, dok je samo 27% djece imalo probavne probleme među onima koja nisu uzimala nikakav lijek.
Nakon tjedan dana noćnih buđenja, plakanja, bolova i diranja bolnog uha, naše dijete na amoksicilinu je pobijedilo infekciju, ali isto tako, to se možda dogodilo zahvaljujući vremenu i njegovu imunološkom sustavu koji je sam pobijedio bakteriju ili virus.
Nažalost, još uvijek veliki broj liječnika antibiotike pripisuje "za svaki slučaj". U studiji iz 2010. godine, znanstvenici na Sveučilištu u Bostonu ispitivali su 300 pedijatara i otkrili da njih čak 85% ignorira smjernice Američke akademije pedijatara i kod manjih upala svejedno pripisuje antibiotike. Neki od njih tvrde da im smjernice imaju smisla, ali pod pritiskom roditelja pripisuju lijekove. Međutim, to nije samo skupo već i opasno, jer prekomjerno uzimanje antibiotika, kako smo već spomenuli, uzrokuje otpornost bakterija. Godine 2007. identificiran je novi streptokok kao uzročnik infekcija uha, otporan na sve tada poznate antibiotike. Infekcije se mijenjaju i za neke nove vrste uzročnika ni jedan antibiotik neće biti učinkovit.
Poanta svega nije da svoje dijete s bolnim uhom ne vodimo liječniku, već samo da razjasnimo procese pretrage, liječenja i moguće uzroke neučinkovitosti terapija. Kad ste kod pedijatra slobodno ga pitajte o razlici između virusne i bakterijske infekcije, o antibioticima, o tome ima li smisla radije pričekati dva-tri dana i raditi na osnaživanju djetetova imuniteta i slično.
Imate pravo znati i ne ustručavajte se tražiti konkretne odgovore.