Samo roditeljstvo nije drukčije, ali ono što je drukčije jest ponajprije količina stresa, nagomilavanje neočekivanih obveza te stalnoprisutni strah i neizvjesnost. Kada su u pitanju djeca s teškoćama u razvoju, najbolje što roditelj može učiniti je prilagoditi se situaciji u kojoj se našao. U nastavku vam stoga donosimo nekoliko provjerenih i efikasnih strategija prilagodbe koje su pomogle mnogim roditeljima da nauče živjeti sa činjenicom da imaju dijete koje je drukčije od ostale djece, a opet jednako vrijedno, lijepo i pametno kao sva djeca na ovom svijetu.
Bez obzira na stanje u kojem se nalazi vaše dijete, doći će vrijeme kad će ono otići, a vi ćete ostariti i ostati sami sa svojim partnerom. Gradite i poboljšavajte svoj odnos cijelo vrijeme jer uvijek postoji opasnost da se zbog prevelike preusmjerenosti na dijete u jednom životnom periodu više nećete moći prepoznati.
2. Mazite i sebe
Paziti na sebe znači i ponekad otići na frizuru bez grižnje savjesti da se tim novcem može platiti jedna terapija, u redu je da tata ponekad ode na košarku s dečkima iako njegovo dijete možda nikada neće hodati, u redu je da mama sjedne na kavu s prijateljicama i priča o trivijalnim stvarima i modi. Iako ste atipični roditelji, smijete uživati u tipičnim stvarima koje bi vas mogle barem malo razveseliti.
3. Važno je ponekad i usporiti
U želji da dijete što prije dostigne svoje vršnjake u fizičkom i psihološkom smislu, roditelji znaju pretjerivati. Ponekad je poželjno samo stati i primjerice ležati kraj djeteta bez provođenja bilo kakve terapije.
4. Prihvatiti znači reći "nije mi važno"
To naravno ne znači reći odustati od djeteta, već samo prihvatiti ograničenja koje nosi svako dijete i svaki čovjek. Ovakvo razmišljanje uvelike će vam olakšati proces prilagodbe na specifičnu situaciju u kojoj ste se našli.
5. Jednako ste vrijedni kao i drugo roditelji
Imajte na umu da niste ništa manje vrijedni od roditelja koji imaju zdravu djecu. Različiti ste samo u zadaći koju obavljate i koja je puno izazovnija i teža naspram roditelja koji nema dijete s teškoćama u razvoju.
6. Niste krivi za ono što se dogodilo
Mnogi se roditelji muče sa činjenicom da im djeca imaju teškoće u razvoju i nerijetko za takvo stanje optužuju sebe same. To nije dobar put i svaki roditelj bi se svim silama trebao truditi da što prije shvati da nije kriv za stanje u kojem se našlo dijete.
7. Imajte da umu da djetetu niste samo mentori, već i podrška i partneri
Dobar partner je onaj koji se prilagođava i koji te slijedi na putu, a ne onaj koji stalno nešto ispravlja. Jer najčešće, unatoč našem trudu i vježbanju i poučavanju, stvari se ne „ispravljaju“ brzinom i intenzitetom kojeg roditelji priželjkuju. I dijete je osoba, kako i mi odrasli, i njegov razvojni tempo treba poštovati, a roditelj bi mu u svakom trenutku trebao biti podrška.
8. Ako ste tužni, plačite
Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i ne trebamo se uvijek praviti jaki. Nemojte se ustručvati, olakšajte dušu i pustite suze neka teku. Nije sramota plakati i pokazati da nije uvijek lako biti roditelj djeteta s teškoćama.