"Naše istraživanje karakterizira hrkanje kao mogući faktor rizika za promjene u raspoloženju i za kognitivna oštećenja kod djece predškolske dobi", izjavila je dr. Eeva T. Aronen sa Sveučilišne bolnice u Helsinkiju za Reuters.
Među 43 predškolca koji su prema tvrdnjama njihovih roditelja hrkali barem jednom ili dva puta tjedno, a u odnosu na 46 predškolaca koja ne hrču, dr. Aronen i njezin tim detektirali su veće promjene raspoloženja, simptome depresije i uznemirenosti.
Ipak, ono što je iznenadilo istraživače jest da suprotno njihovim očekivanjima, problemi u ponašanju kao što su agresivnost ili hiperaktivnost nisu bili češći među predškolcima koji hrču. Ono što se ipak potvrdilo ovim istraživanjem jest da djeca koja hrču imaju i drugih problema sa spavanjem kao što su noćne more, govorenje u snu i poteškoće sa odlaskom u krevet općenito.
Djeca su prošla i kroz test funkcija mozga koji je pokazao značajne razlike između djece koja hrču i ne hrču. Mališani koji hrču pokazivali su slabije izvedbe vezane uz pažnju i govor.
Istraživači iz Finske nadaju se da će njihovo istraživanje pomoći liječnicima i pedijatrima da se ozbiljnije pozabave ovim problemom kod pojedinih mališana koji trebaju pomoć.
(JK, Izvor: Reuters)
Djeca starosti od 3 do 6 godina koja hrču imaju više simptoma depresije i uznemirenosti, kao i probleme s pažnjom i govorom, nego njihovi vršnjaci koji ne hrču - tvrde finski znanstvenici.