Svakim danom, sve se više roditelja suočava s ozbiljnim medicinskim dijagnozama svoje djece, od poremećaja iz autističnog spektra, cerebralnom paralizom, ADHD-om itd. Pomoć traže u različitim zdravstvenim ustanovama, a sve se više njih odlučuje i na malo drukčiji način terapije, terapije u prirodi, s konjima. Terapijsko jahanje predstavlja već desetljećima priznatu i dokazanu metodu pomaganja djeci s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim teškoćama. Možemo ga definirati kao liječenje uz pomoć konja i aktivnosti koje uključuju konje, a cilj mu je postizanje širokog spektra kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih, obrazovnih i bihevioralnih ciljeva. Nije poznato kada je točno terapijsko jahanje postalo specijalizirani način liječenja i opće prihvaćena metoda, no prvi zapisi o tome sežu daleko u povijest. U Europi se kao način poboljšanja kvalitete života osoba s teškoćama upotrebljava od ranih pedesetih godina prošloga stoljeća, a danas i u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga koje pružaju takve usluge. Jedna od najpoznatijih je Don Kihot - udruga za terapije pomoću konja i (re)hablitaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koja se smjestila nedaleko od Zagreba, u blizini Sesveta (Dobrodol), a osnovana je još 2006. godine.
“Želja nam je tada bila stvoriti toliko traženi oblik terapije pomoću konja kojeg država nije mogla ponuditi. I ta ista želja, drži nas i danas", objašnjava zamjenik predsjednice Udruge Bojan Gazibara te ističe da terapija pomoću konja ima višestruke pozitivne učinke za djecu s poteškoćama.
“Terapija pomoću konja je novi termin i za razliku od terapijskog jahanja obuhvaća puno veći program aktivnosti gdje se na konja ne gleda kao sredstvo već kao na sudionika terapije. Samo od nekih pozitivnih učinaka su bolje samopouzdanje zbog jahanja velike životinje, bolja pokretljivost zglobova i cijelog tijela jer konj ima trodimenzionalni hod, najsličniji ljudskom", objašnjava Bojan Gazibara te napominje kako dijete u prirodi, na otvorenom (a ne u kabinetu gdje se inače odvijaju vježbe) bolje reagira na upute terapeuta, lakše surađuje, komunicira i pokazuje interes za radom.
U posljednjih godinu i pol, Udruga Don Kihot proširila je svoje aktivnosti i više se otvorila prema zajednici. Osim sudjelovanja na akcijama Volonterskog centra Zagreb i Vlade Republike Hrvatske, potrudili su se i počeli organizirati vlastite evente koji su postali neobično popularni, kao najzanimljivije izdvajaju Donkihotovsku jesensku školu, Doh Kihot ljetne večeri, Ples s konjima, Božićnu bajku. U ovih 10 godina, ističu, prošli su mnogo, ali osmijeh djeteta i roditelja nakon svake terapije za njih je neprocjenjiv.
Trenutno raspolažu s ukupno 6 konja od kojih su 5 terapijski, korisnika imaju oko 30, s tim da veliki broj roditelja i djece čeka na primanje u program, ali zbog ograničenog kapaciteta konja i ljudi, trenutno nisu u mogućnosti primiti ih. Na pitanje kako roditelji reagiraju na učinke terapije s konjima, Bojan Gazibara ističe da su oduševljeni radom njihovih terapeuta kojih trenutno u Hrvatskoj ima samo 12, s tim da je dvoje terapeuta u Don Kihotu, a dvoje novih trenutno pohađa edukaciju. Dovoljan dokaz profesionalnosti i uspješnosti terapija su njihovi korisnici, od kojih su neki od njih u Don Kihotu više od pet godina, a neki su postali i volonteri u Udruzi.
Cijena terapije je 100 kn za jedan sat, jer je nemoguće ponuditi besplatan tretman zbog velikih drugih troškova, objašnjava zamjenik predsjednice te napominje da je npr. u susjednoj Sloveniji svaki sat sufinanciran s 30 eura.
U skorije vrijeme, planiraju imati veći broj terapija i što kvalitetnije educirane terapeute. Planiraju i provesti nekoliko projekata u suradnji s Gradom Zagrebom koje su prijavili vezano za inkluziju ostalih marginaliziranih skupina društva kako i Erasmus plus program suradnje s roditeljima djece s poteškoćama iz Rumunjske. Puno je izazova i planova pred njima, a ono najvažnije već imaju – zajedništvo, kvalitetne članove udruge i vrijedne volontere.
Trenutno u Udruzi djeluje osam redovnih članova i oko dvadesetak volontera. Na imanju ima puno posla, konji zahtijevaju puno brige i pažnje, stoga i ovim putem apeliraju na sve ljude dobre volje da im se pridruže u ovom hvalevrijednom projektu. Svi volonteri potpisuju ugovor o volontiranju i ispunjava im se volonterska knjižnica, a ovisno o samom angažmanu volontera, svatko će imati priliku rekreativno jahati i upoznati se s osnovama jahanja.