No sada je i znanost potvrdila da redovito sudjelovanje u tim obiteljskim druženjima ima niz pozitivnih učinaka na socijalizaciju i emocionalno zdravlje djece predškolske dobi. Zajednički obroci, igranje, izleti, sve što vam padne na pamet, a uključuje sve članove obitelji, izvrsno je za dugoročno zdravlje vaših vrtićaraca. I ne samo to, što više je takvih aktivnosti, tim bolje za dijete ili djecu.
"Socio-emocionalno zdravlje" termin je koji opisuje niz važnih vještina među kojima su: prepoznavanja tuđih emocija, izražavanje empatije, samokontrola i formiranje dobrih odnosa s vršnjacima i odraslima (socijalizacija).
U novoj studiji stručnjaci su proučavali podatke dobivene od roditelja o čak 8550 djece predškolske dobi u SAD-u iz kojih su željeli saznati koliko često ispitana djeca sudjeluju u aktivnostima s drugim članovima svoje obitelji, a kao što su: zajednički obroci, pjevanje, čitanje knjiga, igranje i pričanje priča.
Oko 57% djece sudjeluje u tri ili više obiteljskih aktivnosti redovito, a više od 16% mališana imalo je iznadprosječno razvijene socio-emocionalne vještine i zdravlje.
Istraživači su također otkrili da djeca koja sudjeluju u pet redovitih obiteljskih aktivnosti, imaju dvostruko snažnije socio-emocionalno zdravlje. Za svaku dodatnu aktivnost u kojoj su se družili s obitelji, djeca su za 50% pokazivala zdravije socijalno i emocionalno stanje.
Studija je objavljena u aktualnom broju stručnog časopisa Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics.
"Dobro socio-emocionalno zdravlje povezuje se s boljim uspjehom u školi i poboljšanim ponašanjem u školskom okruženju", izjavila je voditeljica sitraživanja dr. Elisa Muniz, stručnjakinja na području razvojno-bihevioralne pedijatrije sa Bronx-Lebanon Hospital Centera.
"Naša otkrića sugeriraju da djeca predškolske dobi koja redovito s roditeljima sudjeluju u zajedničkim obiteljskim druženjima imaju bolje socio-emocionalno zdravlje. Stoga želimo potaknuti roditelje predškolaraca da zajedno pjevaju, čitaju, igraju se i jedu za istim stolom i da to rade redovito i što češće", nastavlja dr. Muniz.
Osim bolje socijalizacije i stabilnog emocionalnog stanja, kroz spomenute aktivnosti djecaju dobivaju osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i pripadanja.