Dogodilo se, što sada? Kako pomoći seksualno zlostavljanom djetetu?

Prema posljednjim podatcima s kojima raspolažemo, u Hrvatskoj je prošle godine bilo 4846 ukupno zlostavljanih mališana, a porastao je i broj spolnih zlostavljanja na čak 848 djece.

zlostavljanje_pixabay

Praksa je pokazala da se zlostavljanje najčešće odvija unutar obitelji, a djeca, želeći sačuvati obitelj, godinama šute o strahotama koje proživljavaju.

Seksualno zlostavljanje za većinu djece snažno je traumatično iskustvo. Oporavak se ne odvija „sam od sebe“, odrastanjem, nego dijete treba primjerenu pomoć i podršku najbliže okoline. Ne pomogne li se djetetu na vrijeme, posljedice seksualnog zlostavljanja i traumatičnog iskustva mogu biti kratkoročne, ali i dugoročne – na cjelokupni razvoj djeteta.

Jednom kad se zlostavljanje otkrije i zaustavi, neka djeca se vraćaju uobičajenim reakcijama i ponašanjima. Podrška i zaštita bliskih osoba, osobito obitelji, izuzetno je važna prilikom vraćanja zlostavljenog djeteta u normalu.

Kod neke djece znakovi doživljene traume traju i nakon što je zlostavljanje završeno. Takva djeca se uključuju u tretman, a roditelji u savjetovanje. Stručnjaci ističu da se većina djece oporavi od iskustva seksualnog zlostavljanja, osobito ako ima podršku roditelja.

Kako pružiti podršku zlostavljanom djetetu u obitelji?

Kao što, s jedne strane, nije dobro tražiti od djeteta da zaboravi što se dogodilo, tako nije dobro ni „gurati“ dijete na otvaranje više nego je ono spremno za to. Važno je dati djetetu do znanja da i dalje isto osjećate za njega, bez obzira na to što se dogodilo. Ukoliko vam se čini da vam je to preteško ili da ne možete na taj način govoriti o svojim osjećajima, savjetujte se sa stručnjakom.

Isto tako, važno je da uvijek budete otvoreni za djetetova pitanja te da pokušate razumjeti djetetove osjećaje. Pokušajte u svoju obitelj vratiti i rutinske aktivnosti. Ako se ne možete sami vratiti u normalu, nije sramota potražiti stručnu pomoć. Nemojte djetetu obećavati ono što nećete održati, npr. da nećete nikome reći što se dogodilo ili da zlostavljač neće ići u zatvor.

Djeca su osjetljiva na emocionalne reakcije roditelja. Njihova je potreba vidjeti roditelje kao odgovorne odrasle osobe. Oni najviše od svega žele vjerovati da roditelji znaju što im treba.

Kako djetetu riječima pokazati prihvaćanje?

1. Nisi kriv/kriva za ono što se dogodilo. On (zlostavljač) je odrasla osoba i samo njega se može kriviti.

2. Znam koliko ti je sad teško, ali znam i da ćeš se kasnije sigurno osjećati bolje.

3. Volim te i uvijek ću te voljeti bez obzira što se dogodilo.

4. Ni zbog čega nisam ljut/ljuta na tebe.

5. Tu sam kad želiš pričati sa mnom. Bit će dana kad to nećeš htjeti i to je u redu. A bit će dana i kad ćeš htjeti i tu sam za tebe.

Kako započeti razgovor s djetetom?

1. Reci mi što se dogodilo. Znam da je teško govoriti o tome, ali može pomoći da se osjećaš bolje.

2. Što je onda bilo? (kad dijete zastane)Mora da ti je bilo zastrašujuće.

3. Čega si se bojao/bojala kad se to dogodilo?

4. Djeca brinu da će njih okriviti što se tako nešto dogodilo? Je li i kod tebe tako?

5. Jesi li se bojao/bojala da će se nešto loše dogoditi ako kažeš odrasloj osobi što se zbiva?

Što NE govoriti djetetu koje je bilo zlostavljano?

1. Trebao si misliti što će se dogoditi.

  • Dijete nikada nije odgovorno za zlostavljanje

2. Zašto nisi ranije nekome rekla?

  • Bolje je provjeriti s djetetom je li se bojalo nekome nešto reći

3. To je užasno, najgora stvar koja nam se ikada mogla dogoditi!!!

  • Pokušajte ovladati teškim osjećajima, vaše dijete treba biti sigurno da ćete vi biti u redu

4 . Nisam li ti rekla da ne smiješ nikom dopustiti da te dira.

  • Ovo posramljuje dijete i nameće mu osjećaj krivnje

5 . Od sad nikad više ne razgovaraj sa strancima.

Seksualni zlostavljači su najčešće poznati djetetu. Potpuno je nerealno da dijete nikad neće razgovarati sa stranim ljudima - srest će novog profesora, suputnika u javnom prijevozu itd.

Kako reagirati u situacijama koje podsjećaju na doživljeno zlostavljanje?

1. Pretpostavljam da te ovaj film podsjetio na ono kroz što si ti prošao/prošla. Žao mi je što si to vidio/vidjela, ali želiš li pričati sa mnom o tome?

2. Svi koji su doživjeli zlostavljanje su uplašeni ili ljuti ponekad, pogotovo kad ih nešto podsjeti na ono što su doživjeli. Kad si se ti zadnji put tako osjećao/osjećala?

3. Pitam se je li te neke situacije natjeraju da misliš na zlostavljanje?

(Izvor: Dogodilo se, što sada...? - letak Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba)