Iako još ne izlaze u kafiće i noćne klubove, klinci ponekad ne mogu ostaviti ekipu na igralištu ili u parku, samo zato što ste vi rekli da doma moraju biti do 22:00 sata. Što učiniti kada se ne vrate kući na vrijeme?
"Nisam ponio sat", "ugasio mi se mobitel", "frendica je rekla da je tek 9", "oni su me nagovorili", "izgubila sam mobitel pa sam ga tražila", "Ivani je bilo zlo pa sam je pratila doma"...sigurno vam zvuče poznato ovi izgovori koje klinci i dan danas koriste kako bi opravdali kasnonoćne izlaske i kašnjenje kući.
Poanta nije samo u tome što se u takvim situacijama brinemo za njih, dok oni uživaju u toplim ljetnim večerima na klupici i zaborave da su odavno trebali biti kod kuće, već u tome da su prekršili dogovor i obećanje.
Nepoštivanje "policijskog sata" znak je da djeca otkrivaju svoju neovisnost, te žele više slobode. Samo to rade na krivi način. Neka pravila moraju postojati, odnosno posljedice zbog nepoštivanja dogovora. Kada ih dočekamo poslije ponoći zeleni od brige, skloni smo odrediti najstrože kazne. Ona koja najviše boli je zabrana izlaska i ona definitivno može doći u obzir, ali pod određenim uvjetima.
Ono što je najvažnije jest kazne za nepoštivanje dogovora odrediti unaprijed, tako da klinci znaju što mogu očekivati, ukoliko nisu kod kuće kada ste se dogovorili.
Korak 1:
Djeci treba naglasiti da određivanje sata u koji moraju doći kući odražava zapravo povjerenje koje imate u njih, a ne vašu želju da ih kontrolirate. Povjerenje da su dovoljno samostalni da mogu i znaju brinuti o sebi, odnosno o vrsti i načinu svoje zabave, ali i da znaju raspolagati svojim vremenom. Ukoliko prekrše dogovor, znači da ne znaju iskoristiti svoju slobodu na pravi način.
Korak 2:
Podsjetite ih na sat u koji ih očekujete kod kuće kada odlaze. Tako im nećete dati povoda da se izvlače na nejasno definirano vrijeme ili krivo shvaćene rokove. Isto tako, unaprijed odredite koje su posljedice nepridržavanja dogovora.
Korak 3:
Dozvolite im da se kući vrate bez straha, čak i kada su zakasnili. Neka razmisle i prespavaju, kao i vi, a sljedećeg dana izrecite im kaznu koju ste unaprijed dogovorili. Disciplina je u ovom slučaju važna, ali ne i zastrašivanje koje bi moglo dovesti do još većih problema.
Korak 4:
Budite pravedni s količinom ili jačinom kazne koju izričete. Dozvolite da vam dijete objasni zbog čega je kasnilo sat vremena kući, ali ne odustajte od kazne oko koje ste se zajedno složili. Dijete će znati da je kaznu zaslužilo, ali da nije kraj njegova života.
Korak 5:
Razgovarajte o svemu sa partnerom ili suprugom kako bi zajednički odredili primjerenu kaznu, ali i kako bi se oboje držali dogovora. Svaki angažman oko odgoja past će u vodu ako jedan roditelj odredi kaznu za nepoštivanje dogovora, a drugi roditelj odmah drugog dana popusti i sve djetetu oprosti.
Korak 6:
Kašnjenje kući nije kraj svijeta i ne znači da vas vaše dijete ne poštuje. Normalno je da klinci ispituju naše granice da vide što se najgore može dogoditi. Nekoliko lekcija imat će efekta. Dajte djetetu priliku da nakon što je uprskalo, pokuša popraviti stvar i pokazati vam da zna pogledati na sat i doći kući kada ste se dogovorili.