Vjerojatno nema osobe koja ponekad nije lagala svom partneru, prijateljima, službenici na šalteru, a posebno nema roditelja koji je ponekad lagao svome djetetu. Sudeći po zaključcima provedene studije Sveučilišta u Kaliforniji, što više lažete svome djetetu, vjerojatnije je da će vas s vremenom prokužiti i da će i samo u budućnosti više lagati i varati.
Kako bi proveli istraživanje, znanstvenici su 186 djece u dobi između 3 i 7 godina naveli na sudjelovanje u eksperimentu identificiranja popularnog fiktivnog junaka po zvuku koji im je bio puštan. No, djecu su naveli na sudjelovanje "sitnom" varkom, uvjeravajući ih da se u susjednoj prostoriji nalazi velika količina slatkiša koju će dobiti ako sudjeluju. Ukratko nakon što su djeca sudjelovala, rečeno im je kako to jednostavno nije istina i da su ih lagali kako bi sudjelovali u eksperimentu.
Za vrijeme eksperimenta, djeci su puštani zvukovi glasova njima poznatih fiktivnih likova i jedan koji se smatralo težim, zvuk Beethovenove skladbe "Za Elisu". Za vrijeme puštanja ovog težeg, klasičnog glazbenog primjera, istraživači su napustili prostoriju za vrijeme od 90 sekundi i uputili djecu da ne vire u kutiju koja se nalazi u sobi i u kojoj se nalazi misteriozna igrača. Kada su se vratili u sobu, pitali su djecu jesu li pribjegla varanju i zavirila u kutiju.
Kako bi usporedili odgovore djece i stvarnost, u sobi su bile postavljene kamere koje su snimile dječja ponašanja.
Starija djeca, u dobi od 5 - 7 godina, kojima je bilo lagano da se slatkiši nalaze u drugoj sobi uglavnom su varala i nakon toga lagala oko varanja. U usporedbi s njima, djeca kojoj slatkiši u drugoj sobi nisu ni bili spomenuti lagala su u manjoj mjeri. Otptrilike 60% djece obuhvaćene istraživanjem koja su već u školskoj dobi, a kojima nisu bili spomenuti slatkiši, varalo je u istraživanju i otprilike isti broj je lagao o tome, dok je njih 80% kojima su bili spomenuti slatkiši, varalo u istraživanju i njih čak 90% je kasnije lagalo.
Znanstvenici vjeruju kako su djeca jednostavno pošla putem odraslih koji su im priznali laž i čim su uvidjeli da odrasli smiju lagati i djeca su napravila isto. Osim toga, djeca lažljivce nisu percipirala kao nekog koga treba shvaćati zaozbiljno, pa su im uzvratili istom mjerom - laganjem i zato što su smatrala kako je to ispravno (ako mogu odrasli, mogu i oni).
Rezultati ovog istraživanja lako se mogu primijeniti i u svakodnevnom životu te i sami često možemo svjedočiti malim, bezazlenim dječjim lažima koje izgovaraju zbog samo njima znanih razloga. Ponekad jer smatraju da tako moraju, ponekad jer osjećaju sram ili krivnju zbog učinjenog. No, jedno je sigurno, ako odrasli djeci primjerom ne pokažu suprotno, sitne dječje laži mogle bi prerasti u opasno laganje u odraslom životu.
Studija je objavljena u časopisu Science Daily.