Djeca i razmaženost

Lijepo je djeci priuštiti neke stvari, no nemojte udovoljavati njihovom svakom hiru

Djeca i razmaženost

Od trenutka kad saznamo da smo u drugom stanju naš život potpuno se mijenja. Radosna vijest nas obuzima i devet mjeseci nosimo u sebi biće koje će jednoga dana postati čovjek. Naša je dužnost da od malenog djeteta napravimo osobu sa karakterom, stavom i odgojnim manirama.

Međutim, ono što danas sve češće možemo vidjeti na ulicama i u svakodnevnici ne može se nazvati odgojem. Pljuvanje po tratoaru, svađanje u tramvaju, nasilnost, grube riječi, vandalizam. Sve su to jedni od nabrojenih znakova da je nešto promašeno u odgoju. Potrudimo se svojim najmanjima već od malena pojasniti neke stvari.

Dvije generacije grade, treća uništava – Baš zato što ste u mlađim danima možda bili siromašniji, roditelji vam nisu mogli priskrbiti mnoštvo stvari i zadovoljavali ste se sitnicama, to je ono zbog čega ste postali ljudi. Imali ste malo, i sami ste zaradili za svoj kruh. Svojim trudom i svojom mukom ste došli do ciljeva i rezultata. No, sada, ukoliko ste na bilo koji način imućniji nego prije, to nije znak da svojoj djeci možete davati ama baš sve materijalno jer vi niste imali. To je zaista lijepo od vas, što svojoj djeci želite priuštiti sve što vi niste mogli dobiti, no samim tim postupate krivo. Ako vaše dijete dobije hrpu igrački, kada god to poželi, ili dobije sve što poželi - pretvorit će se u razmaženo derište kojem nikad ništa nije dosta. Kako dijete odrasta, to postaje svjesnije da mu se sve što želi pruža na dlanu i da za ništa nije potreban trud i plan. Čovjek se promijeniti može, no ukoliko djecu od malena naučimo štednji, vremenu i trudu to će mu biti lakše prolaziti kroz život.

Vikanje i plakanje u dućanu – Svi smo imali prilike vidjeti bacanje i deranje u dućanu. Kad mama jednom kaže ne, dijete na sve načine pokušava dobiti to natrag. U toj situaciji se nikako ne smije popustiti. Prije ulaska u dućan s djetetom se treba dogovoriti što se ide kupiti, te odrediti granice. Pustite ga da si sam odabere neki slatkiš primjerice od 10 - 15 kuna, s time da ukoliko mu nešto i ostane, stavi u kasicu prasicu. S vremenom će zaželjeti nešto što će jako htjeti, a vi ga svaki put kada idete u tjednu nabavu podsjetite da ako potroši 15 kuna na slatkiše, manje će mu ostati za ono što zaista želi. Pustite ga da sam zaključi da je vrjednije pospremiti novac.
Jasno, svojem djetetu nikada nećete uskratiti sve one potrebe koje mu zaista trebaju, no ovo je samo jedna od malih tehnika s kojim im možemo pokazati pravilan put.

Pokloni – pokloni se dobivaju za Božić, svetog Nikolu, Uskrs i rođendan, eventualno ako se vratite s puta pa donesete neku sitnicu. No, kada dijete nešto zaželi nemojte mu odmah isti tren to omogućiti. Pogotovo ako nemate novaca. Nemati novaca nije sramota i djetetu se to mora objasniti. Naslušat ćete se ''..ali svi u razredu to imaju'' ili ''meni to treba''. Sami procijenite dob vašeg djeteta sa njegovim željama i potrebama.

''Evo ti, samo budi tiho'' – Jedna od najvećih grešaka. Sjeli ste u park i razgovarate s prijateljicom. Vaše dijete buči i uzima vam ključeve, mobitel ili upaljač. Uzimate mu to iz ruku i dreka postane još jača. Vratite mu samo da bude tiho i sljedeći dan kada dijete napravi tu istu stvar i vaš se novi mobitel raspadne u tisuću komada upotrijebite visok ton i djetetu više ništa nije jasno, jer se dan prije moglo igrati s istim.


Djetetu nikad nemojte uskratiti ljubav. Pjevajte, plešite, igrajte se, vrtite ga u zraku i trčite s njim. Pokušajte mu što više ukazati na prave vrijednosti kao što su ljubav, prijateljstvo i zajedničko vrijeme. Ne kupujte mu sve što poželi, razgovarajte s djetetom, družite se, imajte lijepe manire i dijete će vas slijediti.


(Mim)
Foto: Clare Bloomfield