Djeca koja nisu još upoznata s načinom kako novac funkcionira (a i ona koja jesu) imaju beskrajne zahtjeve i želje. Kao što žele vidjeti, opipati i iskusiti sve što vide u bližoj okolini, tako ih mame i predmeti u izlozima i reklamama. Proizvođači i marketinški stručnjaci posvećuju mnogo vremena i truda beskrupuloznim strategijama kako da namame djecu da požele njihov proizvod. Oni znaju da su mnogi roditelji slabi na dječje zahtjeve i da će možda i radije potrošiti novac na dijete nego na sebe. Što se tiče roditelja koji nisu takvi, ako dijete nešto dovoljno želi, možda će ih upornim inzistiranjem ipak prije ili kasnije navesti da popuste kako bi imali malo mira.
Djeca u početku ne poznaju osjećaj ograničenja i vjeruju da novac dolazi „iz bankomata“, kao što mnoga djeca vjeruju da se hrana jednostavno dobiva u supermarketu dok ih netko ne poduči odakle ona zapravo dolazi. Za malo dijete, sustav protoka novca može biti presložen da bi ga ono potpuno shvatilo, te ono može biti šokirano i povrijeđeno činjenicom da mu toliko mnogo zanimljivih stvari ostaje izvan dohvata. Gotovo da nije moguće potpuno izbjeći taj šok, ali možete ga ublažiti mudrim pristupom.
Problem nastaje kad roditelji iz svojih strahova, stida ili krivnje vezanih uz pitanje novca, nastoje ugušiti dječje želje i zahtjeve što je prije moguće, kako im ono ne bi poticalo te neugodne osjećaje. Tako se nerijetko počinju služiti manipulativnim pristupima: kriticizmom, izazivanjem krivnje ili igranjem uloge žrtve. Što je dijete mlađe i što je manipulacija intenzivnija, to će vjerojatnije ono stvoriti snažne neugodne osjećaje i dojmove u vezi novca. Oni ga u odrasloj dobi mogu navesti na nezdravo ponašanje: od provođenja cijelog života u ulozi žrtve, do pohlepe i grabeža.
Ako ste prosječnog materijalnog stanja, morat ćete itekako ograničiti broj zahtjeva kojima ćete udovoljiti, posebno s obzirom na količinu primamljive ponude na tržištu. No postoji i još jedan razlog, neovisan o vašem materijalnom statusu, a to je da izbjegnete da vam se dijete pretvori u roba potrošačkog društva, izmanipuliranog medijima i orijentiranog isključivo na vanjske, materijalne stvari. Djeca su sama po sebi sugestibilna na manipulativne poruke medija i privlačnu ambalažu. Djeca koja uz to osjećaju da ne dobivaju dovoljno zdrave ljubavi i pažnje (a te potrebe je teško ispuniti u potpunosti), mogu lako razviti ovisnost o vanjskim stvarima koje će im odvlačiti pažnju od unutarnje praznine.
Posebno se taj problem može pojačati kad dođe do borbe za moć i nadmetanja među vršnjacima. Neka djeca mogu postati ovisna o vanjskom dokazivanju moći, dok onoj koja ne mogu ili ne žele kupiti određeni proizvod, druga djeca mogu učiniti život gotovo nepodnošljivim i izazvati mnoge traume. Ponekad se događa da školski nasilnici odaberu kao žrtvu upravo onu djecu koja ne nose vanjske statusne simbole „moći“ kao što su tenisice ili odjeća određenih marki. No primijetit ćete da je nedostatak statusnih simbola često samo izlika, a osnovna karakteristika djeteta nad kojim se vrši nasilje biti će nesigurnost i plahost. Samopouzdane osobe snažne individualnosti cijenjene su bez obzira na količinu statusnih simbola, kako među odraslima tako i među djecom.
Postavite zdrave granice
U najmlađoj dobi, važno je učiniti sve što možete da postavite zdrave granice, ali da kod djeteta ne izazovete osjećaj da je nemoćno, da se njegove želje ne uvažavaju i da se mora pomiriti s oskudicom. Osnovni cilj je razviti u djetetu istovremeno zdravi osjećaj da je sposobno i da zaslužuje ostvariti svoje želje, kao i sposobnost razlikovanja dubokih unutarnjih želja koje ga stvarno raduju, od privremenih, površnih želja uvjetovanih utjecajem okoline.
Objasnite djetetu koliko god jednostavno možete, da je novac način na koji ljudi razmjenjuju ono što proizvedu. Kako ne bi došlo do toga da neki samo rade, a drugi samo uzimaju, novac je način na koji se poštuje vrijeme i rad uloženi u proizvodnju. Naravno, ne živimo u idealnom svijetu pa mu nastojte objasniti da mnogi ljudi imaju bolesne, iskrivljene stavove o novcu, zbog kojih postoji mnogo borbe i nepravednih postupaka, te da većina ljudi nažalost ne prima onoliko novaca koliko zaslužuju svojim radom. Možete reći da su mnogi ljudi naučili vjerovati da nisu sposobni ostvariti nešto bolje, pa zato niti ne pokušavaju i ostaju u takvim uvjetima, dok ih drugi iskorištavaju.
Možete reći, ako je takva situacija, da mu zbog određenih okolnosti u društvu ili vašem životu, u ovom trenutku ne možete ispuniti neke želje, ali da će ih ono u budućnosti samo moći ostvariti, ako skupi dovoljno znanja i uloži vremena i truda.
Objasnite im da drugi žele manipulirati njima
Sljedeća ključna stvar kojoj je potrebno posvetiti pažnju je upoznati dijete s načinima na koje se njime pokušava manipulirati. Objasnite mu da ima ljudi koji su toliko bolesni da im je važnije da imaju što više novaca nego da proizvedu nešto dobro, a ponekad im nije čak niti važno hoće li naštetiti ljudima, emocionalno ili fizički, ili čak indirektno uzrokovati njihovu smrt. Objasnite mu da često upravo ti ljudi imaju najviše utjecaja na druge, jer ne biraju sredstva manipulacije i spremni su lagati koliko god treba, pa često i uspiju navesti ljude da im povjeruju. Možete mu reći da ga oni nastoje uvjeriti da manje vrijedi ili da se neće dobro osjećati ako ne kupi njihov proizvod. Recite mu da ti ljudi svjesno nastoje izazvati u njemu što jaču želju za bezvrijednim, pa i štetnim proizvodima, da ga nastoje navesti da se osjeća loše i da vjeruje da će se zbog njihovih proizvoda osjećati bolje.
Kad ste u trgovini zajedno, obratite djetetovu pažnju na privlačnu ambalažu i izgled proizvoda, a zatim na njegovu kvalitetu. Kad gledate ili čitate reklame, usmjerite njegovu pažnju na manipulativne poruke i objasnite mu na temelju čega su odabrane i što se njima pokušava postići. Djeca, kao i svaka zdrava odrasla osoba, osjećaju kad nešto nije u redu i malo po malo naučit će prepoznavati laži. Isto tako osjećaju i što je zdravo i iskreno. No maloj djeci potrebna je pomoć i podrška da taj urođeni instinkt nauče prepoznavati, cijeniti i svjesno analizirati. Bez vodstva drugih ljudi, taj se unutarnji glas može ugušiti u moru manipulativnih poruka.
Naučite ih prepoznati i odvajati želje
Sljedeća lekcija za dijete je naučiti prepoznati i odvajati površne, privremene ili „lažne“ želje od onih dubokih, radosnih i istinskih. Kad god možete, učite dijete da zastane, usmjeri se prema unutra i posluša svoje tijelo i osjećaje. Pitajte ga kakav je osjećaj kad ima tu želju. Je li ona duboka i radosna, ili je „plitka“? Ima li bilo kakve neugode vezane uz tu želju – straha, hitnje, nesigurnosti, ljutnje, pohlepe? Uputite ga da što bolje zamisli da je već dobilo željeni predmet i da se s njim igra već nekoliko dana ili tjedana. Kad to zamišlja, ima li osjećaj da bi ga taj predmet dugo radovao, ili bi bio brzo zaboravljen?
Pokušajte mu objasniti, ovisno o dobi, da mnogi ljudi žele stvari misleći da će njima postići neki dobar osjećaj, ali se svaki put razočaraju, jer osjećaj koji žele mora doći iznutra, a ne izvana. Pitajte ga kako misli da će se osjećati ako dobije taj predmet, kakvu vrstu zadovoljstva će on u njemu izazvati? Recite mu da se stalnim kupovanjem stvara gomila smeća koja opterećuje već ionako opterećeni planet, te da je važno odabrati stvari koje neće brzo odbaciti.
Na sva ova pitanja, pogotovo u početku, nemojte očekivati da ćete dobiti potpuno iskrene odgovore, jer djeca možda ne žele dati odgovor koji bi ih udaljio od željene stvari, ili jednostavno ne znaju prepoznati vlastite osjećaje. Budite spremni da ćete na kraju morati blago, ali odlučno izreći, pa i nametnuti, svoje mišljenje. No vaš cilj je dugoročan – da dijete malo po malo stvori naviku samo sebi postavljati ta pitanja i slušati svoje najdublje osjećaje.
Ako i kupite neku stvar, i ona se za nekoliko dana nađe odbačena ili rastrgana, iskoristite to da biste dijete dodatno podučili kako prepoznati površnu želju. Izbjegavajte izazivanje krivnje i „jesam li ti rekla“; dijete će ponekad najbolje naučiti neku lekciju na pogreškama, kao uostalom i svatko od nas. Pitajte dijete kako se sada osjeća u vezi te stvari i recite mu da usporedi taj osjećaj s osjećajem kad ju je toliko željelo. Pitajte ga je li ostvarilo osjećaj koji je željelo postići, i ima li ideju kako može drugačije razviti taj osjećaj u sebi, umjesto pomoću stvari. Ne očekujte trenutne rezultate, ali očekujte da će dijete prihvatiti takav način razmišljanja kad stekne dovoljno iskustva da ga uistinu razumije.
Koliko ste novca mjesečno spremni potrošiti na djetetove želje?
Razmislite o tome koliko ste novca mjesečno spremni potrošiti na djetetove želje. Budite spremni nekim njegovim željama udovoljiti, koliko god vam se one činile beznačajne i kratkoročne. Činjenica je, niti neke vaše želje nisu posebno mudre, duboke i životno važne, ali ipak ih uživate ispunjavati. Nastojte ne stvoriti u djetetu osjećaj lišenosti i „građanina drugog reda“ tako što ćete omalovažavati njegove želje.
Zatim dajte djetetu izbor, recite mu da može birati koje su mu između njegovih želja najvažnije ako je svota novca koju može potrošiti unaprijed određena. Pritom ga također usmjerite da osluhne svoje tijelo i provjeri kakav osjećaj želi postići. S vremenom možete djetetu početi davati džeparac, kako bi ono moglo početi učiti na samostalno donesenim odlukama, ali u početku bit će mu potrebna vaša pomoć i kontrola.
Kad dijete dođe do školske dobi, u idealnom slučaju već ste proveli neko vrijeme stvarajući ove navike. Tada će djetetu biti daleko lakše nositi se s pritiskom vršnjaka. No, naravno, život je rijetko idealan, i možda vas čeka pravi izazov: kako ne pribjeći nekonstruktivnim metodama odgoja, i kako razviti kod djeteta zdrav odnos prema novcu, u sredini koja na njega vrši maksimalan pritisak da se pokori konzumerizmu.
Recimo da se vršnjaci rugaju vašem djetetu što ne nosi tenisice određenog proizvođača. Vaš razgovor s njim mogao bi teći otprilike ovako:
Dijete: Mama / tata, kupi mi ove tenisice!
Roditelj: Ove su stvarno pretjerano skupe, ima i mnogo jednako kvalitetnih tenisica za nižu cijenu, a ionako ćeš ih brzo prerasti.
Dijete: Ali svi drugi u školi nose te tenisice!
Roditelj: Što ti misliš / osjećaš u vezi toga? (Mlađoj djeci ovakva direktna pitanja mogu biti teška, pa im budite spremni pomoći.) Misliš li da je važno koju marku tenisica nosiš?
Dijete: Ali u školi mi se rugaju što ih nemam! Kažu mi da su mi sigurno mama i tata neki seljaci! Nitko se neće igrati sa mnom!
Roditelj (pokažite poštovanje i suosjećanje, te prilagodite svoje riječi dobi djeteta): To je stvarno teško čuti i podnositi svaki dan. Ja ti želim pomoći, ali postoji nekoliko stvari zbog kojih se loše osjećam u vezi kupnje ovih tenisica.
Prvo, proizvođači tih tenisica upravo i potiču takvu atmosferu u kojoj ih svatko mora imati da mu se ne bi rugali, i to im omogućava da stave pretjerano visoku cijenu kako bi što više iskorištavali ljude. Ja ne želim pristati na to, i ne želim da ti naučiš pristajati na to. Osim toga, ti proizvođači često iskorištavaju ljude u siromašnim zemljama, čak i djecu prisiljavaju na gotovo robovski rad kako bi smanjili svoje troškove.
Drugo, bojim se da te ne uvjere da tvoja vrijednost ovisi o tome što imaš na sebi. To su bolesne ideje i ne želim da ih i ti prihvatiš. Tenisice nemaju nikakvu vrijednost. Važno je kakva je osoba iznutra. Ne želim da to zaboraviš.
Misliš li da imaš snage ne slušati ih i ne dopustiti im da te natjeraju da se osjećaš loše?
Dijete: Ja ih ne želim slušati, ali se ne mogu ne osjećati loše kad su oni takvi prema meni!
Roditelj: Sigurno da nećeš biti sretna / sretan zbog toga, ali možeš li to izdržati? Ili imaš osjećaj da su oni u pravu, da te poznaju bolje nego ti? Da te stvarno vide? Misliš li da su oni vredniji, bolje osobe zato što nose takve tenisice?
Dijete: Ne, ali...
Roditelj: Što misliš što ih tjera da se tako ponašaju? Što oni pokušavaju time postići? Zašto im je to potrebno? (Postavljajte pitanja blago, ne zahtjevno, i pomozite djetetu u pronalaženju odgovora.) Misliš li da bi te mogli stvarno vidjeti i cijeniti kad bi imao / imala te tenisice?
Dijete: Znam, ali ja bih ipak te tenisice. Ne želim da mi se rugaju.
Roditelj: Ako ti je preteško, mogu ti ih kupiti. No mislim da, ako uspiješ izdržati, možeš razviti veliku snagu i postati svoj / svoja, umjesto da slijediš njih. Oni te neće znati voljeti i poštovati, bez obzira što imaš na sebi, jer je problem u njihovom bolesnom razmišljanju. Kad kupiš tenisice, naći će nešto drugo. Onda će ti se početi rugati zbog odjeće, pa zbog mobitela... i na kraju ćeš trošiti puno novaca da te prihvate oni koji ti se ionako ne sviđaju. Postoje li druga djeca koja nisu takva, s kojima se možeš povezati? Imaš li ideju kako možeš odgovoriti toj djeci, kad ti se rugaju? (Pomozite mu oko stvaranja ideja.)
Namjerno sam razgovor ostavila nedovršenim, jer nema samo jednog rješenja. Možda ćete ipak na kraju kupiti tenisice, ako vršnjaci vašem djetetu život čine dovoljno nepodnošljivim. No bitna svrha ovakvog razgovora nije postići da bude po vašemu; svrha je da naučite dijete svojim vrijednostima, te da ono nauči razmišljati i staviti ponašanje drugih ljudi u perspektivu.
Što je zdravije vaše dijete, i što više cijeni sebe, to će lakše ovako nešto razumjeti i prihvatiti. No ako već ima određene traume i nedostatni osjećaj vlastite vrijednosti, možda nikakva racionalna uvjeravanja neće biti dovoljna. Tada je važno istinski mu posvetiti vrijeme i na kvalitetan način izražavati ljubav i poštovanje, dovoljno dugo da se stvore novi podvjesni dojmovi i nove automatske reakcije.
Autor: Kosjenka Muk
www.centar-angel.hr