Živimo u vremenima kada zbrajamo svaku kunu i kada doista postajemo svjesni što znači (ne)imati novac. Stoga nam mora biti stalo da odgojimo odgovorne potrošače. Davanje džeparca jedan je način, ali i tu treba naći dobar sistem koji će funkcionirati.
1. Mnogi roditelji novac djeci daju kao nagradu za obavljena vlastita zaduženja (čišćenje sobe, pisanje zadaće, hranjenje kućnog ljubimca i sl.) ili dobar uspjeh u školi. To po mnogima nije dobar način, jer se djecu uči da trebaju biti odgovorna i marljiva samo s ciljem dobivanja nagrade, a ne s ciljem usvajanja dugoročnih dobrih navika i vrijednosti. Kada djetetu dajete džeparac, jasno mu dajte do znanja da novac nije dobio zato jer je očistio sobu. Čišćenje sobe se podrazumijeva i ono doprinosi dobroj obiteljskoj dinamici te uči dijete kako se brinuti za sebe i svoje stvari.
2. Roditelj treba sam sa sobom razlučiti zašto djetetu daje novac. Jasno si postavite cilj, a on je da djeci omogućite da raspolažu svojim novcem, da dio novca štede, dio potroše na ono što žele, a dio mogu dati onima kojima treba (npr. u dobrotvorne svrhe, za lokalni azil, za humanitarnu akciju i slično). Naime, djeci treba dozvoliti da udovolje sebi i svojim željama (koje nisu nužno i potrebe), da pokažu dobročinstvo prema drugima i da se pri tom osjećaju dobro.
3. Odredite koji je maksimalni iznos koji tjedno možete djetetu dati. Nije uopće važno je li taj iznos veliki ili mali, važno je da je konstantni. Važno je da to bude iznos koji doista kao obitelj možete izdvojiti, a opet da se dijete osjeća posebno. Ne postoji formula koja bi mogla reći koliko je to točno novaca. Manjoj djeci doista treba manje, dok stariji imaju veće apetite, ali u konačnici to roditelji trebaju sami procijeniti.
4. Novac koji dajete djeci kao džeparac, ne bi smio biti novac s kojim će si djeca kupovati nužne životne potrepštine. Kao roditelji, mi smo se dužni brinuti za te stvari.
5. Već smo spomenuli da džeparac ne bi smio biti nagrada za dužnosti koje je dijete obavezno napraviti (učiti, pospremiti svoju sobu, prošetati svog psa i sl.). Međutim, ponekad im možete postaviti cilj vezan za pomoć u kući o kojem će ovisiti dobivanje džeparca, ali ne nakon obavljenog posla, već tek na kraju tjedna. Za primjer, možete dijete zamoliti da vam pomogne izvaditi stvari iz ormarića, obrisati prašinu i vratiti ih natrag na mjesto, ili da vam pomogne grabljati travu nakon košnje. Na taj način djeca usvajaju koncept i znanje da novac ne pada s neba, već za njega trebamo raditi cijeli jedan period (mjesec ili tjedan) da bismo ga dobili u vidu plaće.
6. Kada djetetu dajete neki zadatak koji će biti nagrađen džeparcem na kraju tjedna, iskoristite priliku da ga naučite još jednu važnu lekciju - posao mora biti obavljen kako treba. Naravno, u obzir treba uzeti dob djeteta i njegove stvarne fizičke i mentalne mogućnosti, ali cilj je upoznati dijete s činjenicom da će se jednog dana od njega očekivati ne samo da posao odradi, već da ga odradi najbolje što može i zna. Dijete jednostavno pripremamo na neke buduće standarde koji će se od njih očekivati, a koji im mogu otvoriti mogućnosti za napredovanje i dobar status na radnom mjestu.
7. Na dana kada dajete djetetu džeparac, osvrnite se kratko na protekli tjedan. Još bolje bi bilo da djeca sama prepričaju što su napravila dobro, kako bi i sama verbalizirala razloge zbog kojih su zaslužili džeparac.
8. Savjetujte dijete da džeparac podijeli na tri iznosa. Oko 10 posto neka ostavi za humanitarne svrhe. Određeni dio neka štedi (npr. od 10-40 posto), a s ostatkom neka si kupi ono što želi.
9. Ponekad će dijete željeti štedjeti za neki skuplji i veći proizvod. Pomognite mu na način da zajedno isprintate sliku te željene stvarčice, zalijepite je u dječjoj sobi i neka tamo stoji dok dijete ne postigne svoj cilj. Na taj način djetetu pomažemo vizualizirati cilj i fokusirati se na cilj štednje. Dijete također uči da sve što kupujemo ima svoju cijenu, i doslovno i metaforički, u smislu da se za to treba raditi i potom odricati i biti strpljiv.
10. Kada dijete nešto zaželi, npr. ići u kino za vikend, podsjetite ga da ima svoj džeparac i neka ga sam rasporedi kako misli da je najbolje. Ako dijete u tome treba pomoć, uskočite, ali nemojte se uloviti u klopku u kojoj dijete svoj novac sprema, a za vlastite dodatne gušte, ponovno vas moli dodatni novac.