. Od roditelja se zahtijeva da dijete ostave samo u krevetiću kroz točno određeni interval vremena i ignorira njegov plač i protestiranje. Kada metoda funkcionira, dijete se postepeno nauči samo zaspati, jer prihvati da mu nitko neće doći u pomoć samo zato jer plače. Ovu metodu primjenjivali su mnogi roditelji, uspješno ili manje uspješno, ali moderna dječja psihologija dovodi je u pitanje.
Ono u čemu se stručnjaci slažu, vezano za ovu metodu je:
- Ferberova metoda nije primjerena za novorođenčad i bebe
Obrazac spavanja i budnosti još uvijek nije razvijen i zreo kod malenih beba. Osim toga bebe noću trebaju jesti i uglavnom se bude i ne mogu zaspati zato što su gladne. Čak i stručnjaci koji zagovaraju Ferberovu metodu, smatraju da se ona ne bi trebala provoditi kod beba mlađih od 6 mjeseci.
- Ferberova metoda ne smije se primjenjivati na djeci koja imaju jako izraženu separacijsku anksioznost (strah od odvajanja) ili na stres reagiraju povraćanjem
Zdrav razum govori da traumatizirana djeca ne bi trebala biti ostavljena da plaču. Isto tako, ako imaju izuzetno razvijen strah od napuštanja i toliko jake fiziološke reakcije na taj strah i stres, da zbog njih povraćaju.
- Ferberova metoda ne smije se primjenjivati kao "lijek" za razne poremećaje u spavanju
Roditelji se počinju informirati o raznim metodama uspavljivanja kada dijete počinje s time imati problema, odnosno ne može zaspati i često se noću budi. No stručnjaci kažu da Ferberova metoda u tome neće pomoći jer je u pozadini poremećaja spavanja uvijek neki kompleksniji emocionalno-psihološki ili zdravstveni problem koji se na taj način samo produbljuje. Drugim riječima, Cry it out metoda neće pomoći kod noćnih strahova i separacijske anksioznosti, umanjivanja stresa, noćnih mora, hrkanja i drugih problema s disanjem, noćnih glavobolja, mjesečarenja i noćnog terora te poremećaja u rutini spavanja.
- Ferberova metoda ne uči dijete kako zaspati
I sam autor metode, Richard Ferber, izjavio je da njegova metoda ne uči djecu KAKO samostalno zaspati. Ono što ova metoda pruža, odnosno djeci oduzima je pomoć roditelja, pa je na njima da pronađu načina kako će se samostalno opustiti i uspavati.
- Istraživanja nisu dala odgovor na ključna pitanja
Kao što je već spomenuto, bebe mlađe od 6 mjeseci ne bi trebale biti podvrgavane Cry it out metodi, ali što je sa bebama starijim od 6 mjeseci i malom djecom? Postoje li kakvi rizici ili posljedice? Na žalost, još uvijek ne znamo. Iako je napravljeno nekoliko studija Ferberove metode koja su pratila djecu, mi do danas nemamo jasnih i nedvosmislenih zaključaka kakve posljedice ova metoda ima na djetetovo raspoloženje, ponašanje i razvoj.
Kako Ferberova metoda izgleda u praksi?
Trening spavanja temelji se na pretpostavci da neke bebe i djeca ne žele i ne mogu zaspati jer su naučila ovisiti o roditeljskoj utjesi i prisustvu kod uspavljivanja. S vremenom pitanje uspavljivanja postaje područje manipuliranja roditeljskom pažnjom. Naime, ako roditelj odbije ležati kraj djeteta sat, dva ili koliko je potrebno da dijete zaspi, ono počinje plakati, uznemiri se, baca tantrume, ljuto je i treba mu još duplo više vremena da se umiri i zaspi. Zbog "drame" kod zaspavljivanja, dijete se noću češće budi, zahtijeva još malo pažnje, a sljedeći dan je nenaspavano, razdražljivo, neposlušno, plačljivo. Zato roditelji popuštaju, legnu s djetetom, dozvole mu da bude režiser uspavljivanja i ulove se u začarani krug prešutnog poticanja takvog ponašanja kod svog djeteta.
Alternativa tome je Ferberova metoda u kojoj se dijete stavi u krevet i ostavlja samo. Dijete plače i protestira, ali roditelj to mora ignorirati, odnosno mora izdržati i ne obilaziti dijete kroz točno određeni period vremena. Prve noći treninga roditelji dijete ostave samo i uplakano na 3 minute. Tada ga nabrzaka pogledaju i uvjere se da je sve u redu. Ako nije neophodno, roditelji ne podižu dijete u naručje i ne nose ga po sobi. Potom ponovno napuštaju sobu i ne ulaze u nju 5 minuta. Zadnja faza je dolazak u sobu i provjeravanje djeteta svakih 10 minuta, i tako sve dok dijete ne zaspi.
Svake sljedeće noći roditelji povećavaju razmake dolazaka u sobu. Na primjer, prvi dolazak je nakon 4 minute, drugi nakon 6, a treći nakon 11 minuta. Roditelji koji su isprobali ovu metodu kažu da se pozitivni pomaci uočavaju već nakon 4 dana, a većina ih nauči dijete samostalno zaspati unutar mjesec dana.
No neki drugi roditelji i sami su strašno uznemireni zbog osjećaja krivnje. Jednostavno ne mogu podnijeti situaciju u kojoj ih djeca dozivaju, neutješno plaču, bacaju se po krevetiću, vrište i traže pomoć. Takvi roditelji obično vrlo brzo odustaju od Ferberove metode. Naime, neka djeca doista postanu puno uznemirenija no što su bila kada roditelji uvedu Cry it out trening te intenzivnije plaču, vrište i postanu "nemogući" u pružanju otpora. A kao i kod svega drugog, ako roditelji nisu dosljedni i ponekad malo popuste, uspješnost metode postaje upitna. No Richard Ferber je neumoljiv i kaže da roditelji ne smiju popustiti čak i ako je dijete toliko uznemireno da povraća. On kaže da se nered treba brzo i tiho počistiti i nastaviti s metodom.
Argumenti "ZA" Ferberovu metodu
Neke studije i iskustva roditelja pokazala su da djeca koja završe trening:
- imaju manje ispada povezanih sa spavanjem (tantruma)
- umire se i samostalno zaspu unutar 10 minuta
- manje se bude noću
Osim toga roditelji su manje umorni, manje su pod stresom, bolje raspoloženi i kvalitetnije provode budno vrijeme s djecom. Nisu premoreni pa su manje skloni depresiji i konfliktima. Djeca su navodno odmorena i tijekom dana se bolje ponašaju.
Ovdje je važno napomenuti da iste pozitivne rezultate imaju i druge metode koje ne uključuju ostavljanje djeteta da neutješno plače, odnosno manje stroge metode uspavljivanja djeteta.
Argumenti "PROTIV" Ferberove metode
Mnogi roditelji, pedijatri i znanstvenici zabrinuti su da Ferberova metoda možda ima neke neželjene posljedice na emocionalnu dobrobit djeteta. Kada ostavimo bebu da neutješno plače i namjerno joj uskraćujemo utjehu koja joj je potrebna, nešto se instinktivno u nama buni. Ne samo da nas srce boli, već se čini kako idemo protiv ljudske prirode.
Naime, naši pretci, ne tako davno (ako uzmemo u obzir više milijuna godina evolucije), spavali su svi na okupu. Beba bi se stisnula uz mamu, tatu i braću te pripadnike šire porodice i spavala uz neposredan kontakt sa svojim skrbnicima i obitelji. Kada bi zaplakala, bebi bi se odmah pristupilo, tješilo ju se i ušuškavalo. Ne samo zato da ne probudi ostale članove plemena, već i da ne privuče predatore koji bi ljude mogli ozlijediti pri spavanju. Milijunima godina bi ostavljanje bebe same da plače izolirana od svog "plemena" značilo čedomortsvo.
Evolucija je ostavila trag u našem mozgu. Kada su bebe i mala djeca ostavljena sama u mraku, ona proživljavaju praiskonski i izuzetno snažni strah koji se javlja kod svih beba sisavaca - strah od napuštanja ili separacijsku anksioznost. To je panični odgovor na osjećaj ugroženosti i dolazi iz najstarijeg i najprimitivnijeg dijela mozga. U istom se dijelu mozga procesuiraju i informacije vezane za fizičku bol.
Stoga se stručnjaci pitaju kakav učinak Ferberova metoda ima na djetetov sistem odgovora na stres? Još uvijek nemamo odgovore na pitanja kakve su dugoročne posljedice Ferberove metode na dijete, no ono što znamo je da je intenzivno plakanje vrlo fiziološki stresno za bebu - povećava joj se krvni tlak, ubrzavaju otkucaji srca, razina hormona stresa kortizola naglo raste. Takve fiziološke reakcije jako su loš temelj za uspavljivanje jer je tijelo probuđeno i napeto.
Ono što bi bilo dobro znati no ne postoji ni jedno ozbiljno istraživanje je kako Ferberova metoda utječe na:
- psihološki odgovor na stres
- povezanost roditelja i djeteta
- emocionalni razvoj
- razvoj osobnosti
- iskazivanje fizičke naklonosti.
Osim toga valja uzeti u obzir da je svako dijete drugačije. Različita djeca imaju različiti temperament i različite potrebe. Neka djeca su osjetljivija i imaju jače izražen strah od odvajanja. Ona će zasigurno vrlo loše reagirati na Cry it out metodu i biti pod ogromnim stresom.
Je li Ferberova metoda prikladna za vaše dijete?
Ako se ikada odlučite na trening spavanja, znajte da Ferberova metoda nije jedina. Jednostavnim pretražianjem na internetu ćete pronaći niz članaka i knjiga na ovu temu. Ono što je jako važno da prije bilo kakvog treninga uzmete u obzir sljedeće:
Neka program bude prilagođen dobi vašeg djeteta.
Uvjerite se da vaše dijete nema neki od poremećaja spavanja.
Uzmite u obzir osobnost i specifičnosti temperamenta vašeg djeteta.
Ako vaše dijete ima jako izraženu separacijsku anksioznost ili povraća kad je u stresu, konzultirajte se s dječjim psihologom.
Kada se odlučite za neku od metoda, budite dosljedni.