Svaki roditelj će reći "Ne, moje dijete nije takvo". No, razmislite ponovno, jer stručnjaci kažu da čak i dobra djeca mogu pribjeći društvenoj okrutnosti kako bi se uklopila tijekom burnih predadolescentskih godina.
Djeca starosti od devet do 12 godina prolaze kroz vrlo važne i velike fizičke i psihološke promjene koje donose razvojnu nesigurnost koja pak može potaknuti agresivne energije. Neki klinci okreću se zadirkivanju, isključivanju pojedinih vršnjaka, ogovaranju ili čak zlostavljanju u tom nadmetanju za "sigurno pripadanje, mjesto i status u društveno nesigurnoj okolini". Tako stoji u knjizi doktora psihologije Carla Pickhardta koja nosi naziv Good Kids Act Cruel: The Hidden Truth About the Pre-Teen Years (Dobra djeca su okrutna: Sakrivena istina o predtinejdžerskim godinama).
Potreba za uspostavom kontrole povećava se kako tinejdžer osjeća njezin gubitak zbog "odvajanja od djetinjstva, prvih promjena izgleda i neovisne društvene okoline vršnjaka te promjena koje donosi pubertet", kaže Pickhardt.
Stručnjak za razvoj djece dr. Michael Thompson, koautor je knjige Best Friends/Worst Enemies: Understanding the Social Lives of Children (Najbolji prijatelji/Najgori neprijatelji: Shvaćanje društvenog života djece). On smatra da postoji određeni neumoljiv minimum društvene okrutnosti u ljudskom životu jer djeca trebaju vježbati svoju društvenu snagu jedni nad drugima.
"Društvena snaga je prirodna sila koju sva djeca otkriju. Ona otkrivaju moć prijateljstva, intimnosti, odanosti i povjerenja. Isto tako otkrivaju snagu grupe, isključivanja, ekipe, zadirkivanja i okrutnosti", smatra dr. Thompson.
U većem dijelu, školski dani su ispunjeni kooperativnim djelima i škola sama po sebi nije okrutna. Nastava je prepuna zajedništva i kvalitetno provedenog druženja i učenja, ali postoje i momenti društvene okrutnosti.
Pickhardt kaže da uvijek postoje "normalna naguravanje i bockanja, grubosti i previranja, zezancije i zadirkivanja u toj dobi. Ono što definira društvenu okrutnost jest kada je ona namjerno i svijesno učinjena kako bi se nekoga povrijedilo, poput širenja glasina ili laži o nekome ili davanja uvredljivih nadimaka".
Test za nevinu društvenu okrutnost je kada onaj tko je na piku daje do znanja "jačemu" da mu to nije smiješno, da je povrijeđen i nesiguran. Ako tada zadirkivanje prestaje, radi se o jednokratnoj zezanciji koja će ubrzo biti zaboravljena. Ukoliko se zadirkivanje i vrijeđanje nastavlja, znajući da svaki puta iznova nanosi bol, više nije sve baš nevino.
Činovi okrutnosti truju društvenu dobrobit. "Sva djeca vide takvo ponašanje i njihovo društveno okruženje postaje prijeteće za normalno funkcioniranje", kaže dr. Pickhardt i dodaje, "ne daju niti primaju sva djeca okrutnost. Ona koja imaju jako samopouzdanje rijeđe postaju žrtve okrutnosti, ali su i sami rijeđe ti koji su okrutni prema vršnjacima".
Žrtve su obično pasivni pojednici, oni koji djeluju zastrašeno, osjetljivo, fizički su drugačiji, jer neverbalnom komunikacijom odaju ranjivost. Ali učenici koji su uspješni, popularni i samopouzdani također mogu postati žrtve zavidnih vršnjaka koji ih žele "spustiti na zemlju". Neprekidna društvena okrutnost ostavlja ozbiljne posljedice na samopouzdanje i emocionalno-psihički razvoj djece.
Stoga je vrlo važno razgovarati s djecom. Bilo da su žrtve ili su pak oni ti koji su okrutni prema vršnjacima, treba na vrijeme intervenirati. Okrutnost ne prestaje s tinejdžersom dobi, jer svatko poznaje nekog tko je već odavno odrastao, a još uvijek je zao prema susjedima, članovima obitelji ili suradnicima na poslu.
Primjetili ste da je vaše dijete okrutno?
Ukoliko je važe dijete okrutno slobodnu dajte svoj vrijednosni sud i recite djetetu zašto mislite da je takvo ponašanje krivo. Dobar način je ponuditi djetetu i izazvati u njemu osjećaj kakav bi se pojavio da se netko prema njemu tako ponaša. Pomognite mu da usvoji zdrave oblike društvenog ophođenja i ponašanja.
Pitajte ga zašto se tako ponaša. Moguće je da je i samo nesigurno i koristi zadirkivanje kako bi se obranilo od istog i kako bi pažnju premijestilo na nekog drugog u razredu. Pomognite djetetu da samopouzdanje izgradi na nekim drugim osnovama kao što su sportski rezultati, dobre ocjene, posebne vještine ili informiranost.
Oblici okrutnosti
Prema dr. Carlu Pickhardtu, osnovni oblici lošeg ponašanja prema vršnjacima su:
• Zadirkivanje: ismijavanje nekog tko je drugačiji kako bi se kritizirale njegove osobine, umanjio njegov društveni status i izdvojilo ga se iz grupe. Svrha zadirkivanja je da se nekog ponizi sa uvredama.
• Isključivanje: ignoriranje osobe, poricanje njegovih društvenih odnosa, izbjegavanje osobe kako bi ga se izoliralo izbacivanjem iz društva.
• Zlostavljanje: verbalne ili fizičke prijetnje, ozlijeđivanje, maltretiranje ili dominacija nad drugom osobom kako bi ga se uplašilo prijetnjama ili stvarnim povredama.
• Ogovaranje: korištenje tračeva ili laži ili odavanje tajni druge osobe koje umanjuje njezin ugled i status.
• Udruživanje: korištenje grupne sile kako bi se mučilo pojedinca.
Ukoliko je vaše dijete žrtva vršnjačke okrutnosti...
dr. Pickhardt savjetuje sljedeće:
• Ništa ne smije uzimati srcu ili shvaćati osobno, jer zadirkivanje ili drugi oblici okrutnosti ne govore ništa o djetetovoj osobnosti ili da je nešto učinilo krivo. Ono govori samo o želji drugih da se ponašaju okrutno.
• Snositi se sa društvenom okrutnošću zahtijeva veliku hrabrost. Ne dozvoliti da te netko ne poštuje i ostati hladnokrvan na zloću zahtijeva visoku razinu samopouzdanja.
• Neka se dijete zapita kako osoba koja ga zadirkuje očekuje da će reagirati i neka se ponaša potpuno suprotno.
• Dajte djetetu svu emocionalnu podršku kod kuće i osjećaj da nije samo u tome. Pronađite zajedno način kako se suprotstaviti okutnosti u školi.
• Ukoliko okrutnost ne prestaje i prerasta u zlostavljanje, obavijestite školu na vrijeme, pedagog i razrednica kao i školski psiholog, zajedno će pronaći načina da se djetetu pomogne. Inzistirajte da se pažnja posveti vašem djetetu, a ne da se tretman nudi samo onima koji su zločesti.
• Prije svega, razgovarajte s djetetom o njegovim naporima da održi i gradi odnose. Napravite u svom domu privatni i siguran kutak u kojem će se dijete imati prilike družiti s vršnjacima i izvan škole.
(JK)