Njihovo istraživanje potvrđuje postojanje agresivnog ponašanja predškolaca prema vršnjacima, kao i razlike u takvom ponašanju obzirom na dob i spol djece.
Postoji veliko nerazumijevanje za taj važan period života, a prethodni podaci pokazuju da 1% predškolske populacije u Španjolskoj već pokazuje simptome ozbiljne depresije.
Istraživački projekt, dio je šire studije koja ima za cilj rasvijetliti simptome rizika za razvoj patološkog ponašanja kod djece dobi od 3 do 6 godina, a potvrdio je da postoji agresivno ponašanje te da se ono događa većinom među dječacima, a raste s godinama. Iste rezultate potvrdila su istraživanja u drugim europskim zemljama.
“Agresivno ponašanje ne može se uvijek povezivati s poremećajima u ponašanju, ali akutni i trajni slučajevi povezuju se s većim rizikom od razvoja poremećaja u ponašanju ili nasilničkog ponašanja", izjavila je María Claustre Jané, jedna od autorica studije i istraživačica na sveučilištu Autonomous University of Barcelona (UAB).
Ispitano je 1104 djece iz urbanih i ruralnih područja Španjolske kako bi se detektirali prvi simptomi raznih psihopatoloških promjena. Intervjuirani su njihovi roditelji i odgajatelji kako bi se odredili rizični slučajevi. Izabrana djeca potom su promatrana te je otkriveno da je agresija najčešći oblik napada, a nakon fizičkog obračunavanja detektirana je verbalna agresija i agresija prema objektima iz djetetove okoline.
Istraživanje ima isključivo preventivnu primjenu. "Cilj je da naša istraživanja budu primjenjiva u vrtićima i lako dostupna psiholozima među odgojno-obrazovnim osobljem", kaže Jané i dodaje da "je potrebno daljnje istraživanje kako bi se potpuno shvatili ti poremećaji u djetinjstvu".
Bolje spriječiti nego liječiti
Prethodne studije zaključile su da 1% predškolaca u Španjolskoj pokazuje simptome velike depresije. Stručnjaci se slažu da su potrebne detaljnije informacije kako bi se dokazalo da psihopatološki poremećaji mogu nastati u tako ranoj dobi.
Suprotno općem vjerovanju, simptomi depresije nastaju u vrlo ranoj dobi. Problem, kako navode terapeuti, je manjak razumijevanja među općom javnosti o važnosti takvih simptoma kod djece, te velika ograničenja prilikom njihova otkrivanja. "Ako možemo nešto napraviti u toj dobi, moguće je spriječiti da problem postane trajan u kasnijoj dobi", kaže istraživačica Jané.
(Izvor: AlphaGalileo)