Sigurno će mnogi roditelji reći da sve što rade u životu rade upravo za svoju djecu: brinu se za njih, pružaju im sve što sami nisu imali, pomažu im i vole ih. Činjenica je ipak da se mnoga djeca ne osjećaju niti voljeno niti prihvaćeno, a i mnogi odrasli ljudi nisu sigurni da su ih njihovi roditelji voljeli. Važno je pružiti djetetu toplinu i ljubav te sigurnost i oslonac. Evo nekih savjeta koji vam u tome mogu pomoći:
1. Djetetu što češće govorite “Volim te!”
Samopouzdano je ono dijete koje dobro misli o sebi i vjeruje u sebe, a hoće li postati takvo najviše ovisi o roditeljima i privrženosti koja se stvara od prvog dana rođenja. Mazite bebu, gledajte ju u oči, pričajte joj… Iako neće razumjeti značenje riječi prepoznat će ljubav i sigurnost u intonaciji vašeg glasa. Što češće govorite djetetu: ”Volim te!; Ti si sjajno dijete; Sretni smo što te imamo!; Samo naprijed, ti to možeš!; Što ti misliš o tome?” S tim ne možete pretjerati.
2. Dobra ponašanja pohvalite, a loša ignorirajte
Najčešća roditeljska greška je što uzimamo zdravo za gotovo kada dijete napravi nešto dobro odnosno ne pridajemo pažnju poželjnom ponašanju, često ga niti ne primijetimo. S druge strane, učini li dijete nešto loše spremni smo ga špotati, vikati na njega i kažnjavati, dakle pažnju pridajemo nepoželjnim oblicima ponašanja. Kako je pažnja jak motivator, ona ponašanja koja potkrepljujemo svojom pažnjom biti će sve učestalija. Pa tako, što mi više vičemo i što se više uzrujavamo, to će dijete više ustrajati na takvom ponašanju i eto nas u začaranom krugu. Zato treba činiti suprotno – loše ponašanje treba ignorirati, a dobro zapaziti i pohvaliti, i to čak i ako su to samo sitnice, poput toga da lijepo pozdravi i poslušno obavi ono što smo od njega tražili. Nagrada za to biti će pažnja roditelja i pohvale: “Lijepo si to učinio. Ponosna sam na tebe. Čestitam!” Za to se mogu koristiti i najbanalnije situacije, pa primjerice ako peglate i dijete ostane petnaestak minuta igrati se mirno, treba mu reći: “Bio si dobar pa sam uspjela sve ispeglati. Sad imam vremena za tebe pa se možemo igrati.” Djetetu treba uvijek objasniti zašto je nešto dobro, a ono drugo nije i kakve će biti posljedice njegova ponašanja.
3. Posvetite barem četvrt sata dnevno samo djetetu
U strci u kojoj živimo najveća nagrada koju roditelj može dati djetetu je njegovo vrijeme. Bez obzira u kojoj profesiji radili, nema osobe koja barem četvrt sata dnevno ne može posvetiti jedino i samo svome mališanu. Isključite mobitel, otkažite kave s prijateljima, ugasite televizor, prestanite kuhati, peglati i usisavati i recite: “Ovo je moje vrijeme samo za tebe!” Dijete će tako shvatiti da je prihvaćeno i voljeno i da ima osobu kojoj se može uvijek obratiti. Kada u obitelji ima više djece, podijelite vrijeme tako da oba roditelja svakom djetetu ponaosob posvete barem desetak minuta. Dijete mora znati da ima pravo na oba roditelja. Ako radite cijeli dan ili ako su vam djeca u vrtiću ili kod baka, vaše zajedničko vrijeme može biti kada ih uspavljujete ili kada vam se ujutro prije ustajanja došuljaju u krevet. A jedan dan vikenda bilo bi dobro proglasiti obiteljskim, kada se ide na izlete, u kino, u kazalište ili provodi u nekim drugim zajedničkim aktivnostima.
4. Naučite dijete da ima pravo griješiti
Roditelji često pokušavaju biti savršeni i ponašaju se kao da oni to jesu, dok djecu svakodnevno kritiziraju. Da bi dijete o sebi izgradilo dobro mišljenje i postalo samopouzdano, treba ga pohvaliti za svaku sitnicu i naučiti ga da ima pravo na greške, jer svi griješimo, naučiti ga kako se nositi s greškama i kako ih ispraviti.
5. Ne omalovažavajte dijete, ne ljutite se na dječje pogreške
Mnoge stvari koje normalna djeca čine mogu roditelje naljutiti, kao primjerice kada odbijaju jesti, plaču, prolijevaju, pomokre gaćice, kada ne mogu zaspati, razbacuju stvari, bučna su, neposlušna… To su problemi koje se pojavljuju kod djece i s vremenom nestaju pa ih treba naprosto mirno prebroditi. Ako se roditelji ljute, viču, vrijeđaju i omalovažavaju svoje dijete, to kod njih razvija osjećaj srama i manje vrijednosti koji im ostane u srcima i dovede do njihovog niskog samopoštovanja i loše slike o sebi koja će ih pratiti cijeloga života.
6. Dajte djetetu mogućnost izbora i poštujte njegovu odluku
Neki roditelji pokušavaju sve raditi umjesto djeteta. Naizgled su brižni, a zapravo takvim svojim ponašanjem djetetu šalju poruku gotovo istu kao i ponižavanjem i vrijeđanjem, a to je da je ono bezvrijedno, loše i nesposobno zauzeti se za sebe. Da bismo djetetu pomogli u razvijanju samopouzdanja trebamo ga učiti samostalnosti jer tek kad samo uspije nešto učiniti osjećat će se vrijedno i uspješno, a zbog povjerenja koje mu roditelj pokazuje puštajući ga da nešto samo obavi osjećat će se voljeno i prihvaćeno, bez obzira je li postiglo uspjeh.
Zbog toga je važno djetetu već i u najranijom dobi dopustiti da samo odlučuje. Pustite ga da odabere voće koje će pojesti, ili boju štramplica koje će odjenuti. Samo prije toga raščistite da ste spremni poštivati djetetovu odluku kad mu već nudite izbor. Primjerice, jednoj 12-godišnjoj djevojčici se osim škole ne da raditi ništa osim gledati televiziju. Njena se mama na to zgraža. Ipak, ako je onda odradila obaveze koje ima u školi i kod kuće, ima pravo na svoj izbor hoće li u svoje slobodno vrijeme ići na kakvu sportsku aktivnosti ili u glazbenu školu ili ne raditi ništa.
7. Pokažite djetetu da ima pravo biti nesavršeno
Ponekad nije lako naći nešto što se može pohvaliti, pa i sama su djeca ponekad opterećena jer su druga djeca ljepša, bolje odjevena, uspješnija, simpatičnija… od njih. Roditeljska se vještina tu iskazuje upravo u tome da djetetu pokažete da ga prihvaćate i volite baš takvo kakvo je. Ako ima klempave uši recite mu: “Obožavam tvoja klempava uheka!”. No što onda kada samo dijete pita “Mama, zašto ja baš u ničemu nisam posebno dobar?”
Dijete može znati da nije savršeno i da je to O.K. Prvo roditelji trebaju dijete prihvatiti onakvo kakvo je, pa će se onda i ono pomiriti s time da ima ili nema nekih sposobnosti i mogućnosti. Dijete koje ima samopouzdanja lakše će se nositi s neuspjehom pa će ako nije prvi na nekom natjecanju ovako razmišljati: “Bit ću prvi u nečem drugom. Svejedno me mama i tata voli i svejedno imam svoje prijatelje, a to mi je najvažnije.” S druge strane, dobro je naći nešto u čemu će biti dobro.
Piše: Renata Ćorić Špoljar, psihologinja
www.dobarzivot.net
Foto: ToniVC / Foter.com / CC BY-NC-ND
marin / FreeDigitalPhotos.net