Kada ljudi postanu roditelji, njihov cijeli život se mijenja, sve što rade je za djecu. Svaki roditelj želi biti što bolji zbog svog djeteta. No ponekad postoje mnogi stvari koje stoje između roditelja i djeteta, a cijela situacija mogla bi biti puno bolja. Roditelji se počinju gubiti i nisu sigurno što trebaju pružiti svojoj djeci. Pročitali su mnoge knjige i sakupili informacije, no na kraju ne znaju koji je pravi put. Postoje roditelji koji svojoj djeci dopuštaju da rade što god žele, također oni koji zanemaruju svoju djecu.
Jedno je sigurno: postoji niz toksičnih roditeljskih ponašanja koja utječu djecu i duboko određuju njihov odrasli život. To su navike i radnje koje bi trebala izbjegavati pod svaku cijenu. Neke su fizičke, neki psihološke, a neki socijalne, piše Your Tango. U nastavku pročitaj koja su to toksična ponašanja i kako utječu na odrasli život osobe:
Nikada ne poštuju granice
Roditelji bi trebali razmisliti o granicama koje postavljaju djeci. Roditelji često postavljaju granice prema djeci - ne smiješ ulaziti u radnu sobu, ne smiješ dirati ili nešto reći. No, i djeca imaju neke stvari koja žele čuvati samo za sebe i ne žele da roditelji ulaze u to područje. Nitko ne može očekivati da se djeca osjećaju poštovano ako se ne poštuje njihov osobni prostor i granice. Kada djeca postanu starija i dođu u tinejdžerske godine roditelji ne bi trebali ulaziti u njihov prostor bez dozvole. Dovoljno su stari da mogu razgovarati s njima, a ne biti nametljivi.
Ne pružaju potvrdu i sigurnost
Mnogi roditelji misle da je jedini način da se djeca odgoje kažnjavanje. Smatraju da djeca trebaju očvrsnuti kako bi se mogla nositi sa svijetom. No, kažnjavajući djecu zbog svake sitnice, umanjuju im sposobnost da budu jaki kada im život donese problema. Tako će na svaki neuspjeh reagirati razočaranjem, frustracijom ili bijesom. Djecu treba učiti da se trude raditi što bolje, ali ne zbog nekog vanjskog autoriteta, nego zato što imaju tu potrebu iznutra.
Projiciraju svoje neuspjehe na dijete
Svaka odrasla osoba imala je neke želje u životu koje se nisu ostvarile. Možda je netko htio biti veliki nogometni igrač, a druga osoba je sanjala da će biti slikar. No bez obzira na neuspjehe koji su se dogodili ni jedan roditelj ne bi trebao projicirati svoje neostvarene želje na djecu. Ne treba prisiljavati djecu da budu ono što su oni željeli biti. Kada roditelji to čine djeci ruše samopoštovanje. Djeca tako neće biti ni bolja ni jača, bit će slabija, ali će i imati manje alata da se suoče s izazovima kada postanu odrasli ljudi.
Pokušavaju biti prijatelji s djecom
Roditelji žele biti najbolji prijatelji svoje djece, ali djeca to ne žele. Nitko ne želi da njegova djeca budu grozni odrasli ljudi, a jedini način da se to postigne je da se postave pravila i da ih mališani poštuju. Novopečeni roditelji eksperimentiraju s nekoliko pristupa odgoju, ali u jednom trenutku moraju vidjeti što djeluje i slijediti pravila. Vrlo je važno da se djeca kroz odgoj razvijaju, ali i da roditelji potiču dobre navike.
Ne daju djeci dovoljno prostora
Kako djeca rastu, tako im treba što više prostora i ovo je vrlo važan dio odrastanja. U nekom trenutku potrebno je da roditelji prestanu govoriti djeci što trebaju napraviti i raditi stvari umjesto njih. Roditelji trebaju pomoći svojoj djeci, ali i pustiti ih da ih nauče da sami rješavaju probleme. Roditeljima koji jako vole svoju djecu jako je teško "pustiti" taj dio života u kojem su mama i tata važni za svaku sitnicu u dječjem životu.
Ponašaju se kao da su dječje sluge
Roditeljstvo bi trebalo biti negdje između krajnosti. Ni jedan roditelj ne bi svoju djecu trebao "bacati vukovima", ali roditelji nisu ni podanici. Kada djeca budu dovoljno stara da počnu učiti kuhati, nauči ih kuhati. Kada su dovoljno odrasla da nauče kako radi perilica za rublje, nauči ih kako oprati rublje. Važno je da roditelji ne maze stalno svoju djecu i služe im uvijek. Moraju naučiti vitalne vještine kako bi mogli kasnije normalno živjeti. Važno je djeci dati znanje koje će im služiti u životu.
Roditelji zastrašuju ili prijete
Roditelji često mogu biti nesigurni i zastrašivati djecu, obično rečenice koje izgovaraju imaju u sebi vrlo negativne posljedice. Na ovaj način roditelj može potpuno uništiti povjerenje djeteta. Dijete neće osjećati da se može obratiti roditelju ako mu se događa nešto loše ili treba pomoć, a ovo je jedan od glavnih pokazatelja da se roditelj ponaša toksično. Dijete u ovom slučaju uvijek smatra da će dobiti neku kaznu ili imati druge negativne posljedice.