Inače je rođen kao neurorizično dijete, ima malo problema s govorom ali sve u svemu normalno je i zdravo dijete. U našim životima nije se ništa promijenilo u zadnje vrijeme da bi sinu moglo uzrokovati neku "traumu", ali nešto se događa. Dječak nije imao problema s odvikavanjem od pelena (govorim o periodu unazad 3 godine), nikada, ali baš nikada se nije popiškio u krevet, ne mjesečari, ponekad priča u snu i puno se vrti, no prije par tjedana u snu se prenuo i počeo nekontrolirano plakati, tresti se, otvorenih očiju, ali vidim da spava, histerizirao je, nisam ga mogla probuditi niti smiriti, to je trajalo nekih 15-tak min, a sinoć se ponovilo, trajalo dugo, kao neka histerija s tim da se u takvom stanju i popiškio u krevetu po prvi puta. Nisam ga mogla probuditi iako je imao otvorene oči, nije komunicirio, ali se dizao na noge, tresao se jako, izgledao je kao da ima "neki napadaj", u panici sam ga zgrabila i pod tuš i tek je tada malo došao k sebi. Poslije se umirio, zaspao i ujutro se ničeg nije sjećao. Jedno čudno i za mene zabrinjavajuće stanje, strašno sam se prepala.. Zanima me je li to neki psihološki problem, kako reagirati, kome bih se mogla obratiti ukoliko se to ponovi? mm
Draga mama,
Mala djeca drugačije doživljavaju svijet oko sebe, pa je možda nešto vidio, na televiziji ili u parku, dok ste se šetali, negdje. Često se događa da se dijete boji nečega što odrasla osoba uopće nije primijetila da se dogodilo i tada mi, odrasli često znamo reći – „nije to ništa“, „ne brini“ i sl. Primjerice, neka djeca se počnu jače bojati ako u seriji poput Larinog izbora i slično vide nešto što ne razumiju ili sadržaj serije povežu sa nekim prethodnim događajem u životu.
Bilo bi dobro, da vrlo pažljivo promatrate njegovu igru. Pokušajte vidjeti ima li neka promjena u njoj, boje li se neki likovi u igri nekoga, kako on to „riješi“ u igri i sl. Ako se dobro izražava u crtanju, možete ga zamoliti da Vam nacrta čega se boji. Pri tome budite vrlo otvoreni, poslušajte pažljivo što će Vam ispričati, bez prekidanja ili brzog nuđenja rješenja situaciiji.
Primarno je da on osjeti Vašu podršku i ljubav kada je uplašen. Sekundarno je da Vi saznate zašto se boji. Često je više korisno za dijete ako smo samo uz njega, pružajući mu osjećaj sigurnosti i podrške, nego da mi odasli saznamo o čemu se tu radi. Više o noćnim strahovima možete pročitati u ovom članku.
Ipak, ako će se noćni strahovi nastaviti ponavljati ili češće početi pojavljivati, svakako Vam savjetujem da potražite stručnu pomoć psihologa. Ako ste u Zagrebu, možete se obratiti u Centar Proventus. Ako ste izvan Zagreba i ne znate kome da se obratite, pitajte Hrvatsko psihološko društvo da Vam preporuči psihologa sa područja na kojem živite. Njihov kontakt možete naći na www.psihologija.hr.
Više o noćnim strahovima pročitajte ovdje.
Pozdrav,
Tatjana Gjurkovićdipl. psiholog, certificirani terapeut igrom