Uspoređujem se s porno glumcima i osim toga, mislim da nisam dovoljno dobra u pojedinim seksualnim aktivnostima. Ovo sve me čini izrazito povrijeđenom i osjećam se jako bezvrijedno. Ne znam što da činim sa svim tim osjećajima, a muči me i što ne znam zašto se tako osjećam.
Drugi problem je to što ne znam reći "ne" kad moj partner želi seks, tj. skroz sam zbunjena što ne znam u slučajevima kad mi se ne seksa ili oralno ga zadovoljava jesam li sebična ili se trebam žrtvovati za ljubav. Nekad kažem ne, ali se bojim da će me ostaviti ako budem pretjerano to govorila. Najviše me muči ovaj prvi problem s njegovim gledanjem pornića i mojim bolesnim osjećajima, ali vas molim da mi date savjet i za drugi problem. Hvala na svemu!
Odgovor:
Draga čitateljice,
prvo bi htjela napomenuti da vaši osjećaji nikako nisu „bolesni“ i zaista mi je žao što tako mislite o sebi. Ni jedan naš osjećaj ne treba obezvrijediti ili omalovažiti: čak ni kada nam drugi govore da nema razloga da se tako osjećamo. Možda nema, no osjećaj je ipak tu, nešto nam poručuje i treba istražiti zašto je on tu a ne ga potisnuti.
Jeste li razgovarali s dečkom o tome što vas muči? Iako vjerujem da niste jedina kojoj nije drago što partner gleda pornoglumice, vaš osjećaj bezvrijednosti ide iz vlastite nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja. Ako ste stalno fokusirani na to koliko ste vi dobri svom dečku a nije vam palo na pamet koliko je on dobar vama, prilično sam sigurna da vam samopuzdanje nije visoko.
Iz nedostatka samopouzdanja može ići i vaš strah da ne možete reći „ne“ jer će vas dečko ostaviti ako ga odbijete. Kada bi vam s istim problemom došla vaša prijateljica, što bi joj rekli? Je li za nju ok da ne odbija dečka kada zaista ne želi odnos? Što sve, osim seksualnog odnosa, ne bi smjeli odbiti da nas partner ne ostavi? Ako nas partner ostavi jer ga odbijemo – je li to zaista osoba s kojom želimo biti? Biste li vi ostavili partnera ako vas odbije u nečemu?
Sve ovo su pitanja koja će vam pomoći da razmislite o sebi i vidite koliko je moguće da za vas vrijede jedni kriteriji, a za nekog drugog drugi. Vjerujem da sve što ste u pismu naveli proizlazi iz manjka samopouzdanja. Moja sugestija je da, ukoliko procijenite da je zaista tako i da su vam potrebe drugih ispred vaših, potražite pomoć stručnjaka – psihologa, psihoterapeuta. On će vam pomoći da učvrstite samopouzdanje i da se u raznim situacijama bez straha zauzmete za sebe i svoje potrebe.
Šaljem vam podršku.