Naime, nikako da se trgnem, nemam volje za ništa, stvari koje su me nekad ispunjavale više mi ne predstavljaju zadovoljstvo, ništa me ne privlači, izbjegavam izlaske iako nisam primijetila da izbjegavam ljude. Imam 32 godine i živim s divnim roditeljima s kojima se najviše i volim družiti i provoditi vrijeme.
Trenutno sam nezaposlena, ali otkako sam završila fakultet, većinu vremena sam radila i bila financijski neovisna. Ne znam kako da vratim volju u svoj život i da opet osjetim sreću. Roditelji me savjetuju da više izlazim i družim se, da potražim neki društveni posao, ali ja kao da nemam snage. Zato biram da ostanem kod kuće, ali ako ostanem čitav dan kod kuće, onda se osjećam loše.
Kako da pomognem sama sebi jer za psihoterapeuta trenutno nemam financijskog pokrića. Javljaju mi se jako tužne misli i strahovi. Jedna od njih je što će biti sa mnom, da li je stanje depresije i anksioznosti uopće izlječivo i što će se dogoditi kad u životu ostanem sama, jednog dana kad roditelja ne bude. S obzirom da nemam partnera, a ni neke pretjerane sreće u ljubavi, molim vas za savjet jer se osjećam očajno. Unaprijed hvala.
Odgovor:
Draga čitateljice,
vjerujem da vam nije lako i stoga smatra izuzetno hrabrim i bitnim što ste poduzeli već dosta koraka kako bi vam bilo bolje. Počeli ste uzimati terapiju, poslali ste pismo meni – drugim riječima, ne stojite u mjestu. Stanja anksioznosti i depresije su izlječiva samo su nažalost izrazito neugodna i teška za osobu koja ih proživljava. I zato je bitna podrška – što stručnjaka a što bliskih osoba.
U pismu niste naveli koliko dugo uzimate lijek i jeste li rekli svom liječniku – psihijatru da vam lijekovi ne pomažu u potpunosti? Naime, antidepresivima treba određeno vrijeme da počnu djelovati (ne funkcioniraju po principu tableta za bolove da djeluju odmah već im može trebati nekoliko tjedana da profunkcioniraju), a također je važna i doza. Nekada je potrebno mijenjati dozu. Nekada se može dogoditi da baš taj lijek nije adekvatan za vas i da bi s drugim antidepresivom postigli bolji učinak. No sve to zapravo trebate reći svom psihijatru kako bi vam znao prilagoditi lijek. Lijekovi mogu znatno olakšati simptome, do mjere da ih gotovo uopće nema no bitno je imati pravi lijek i u pravoj dozi.
Nadalje, i sami ste prepoznali da je psihoterapija sastavni dio farmakoterapije i svjesna sam da je nažalost iz financijskih razloga ponekad teže dostupna. Međutim, kako ne možemo sami sebe operirati, tako i u mentalnom zdravlju postoje situacije gdje nam je neophodan stručnjak. Načelno, kao i kada se fizički osjećamo loše možemo dobiti generalne savjete što učiniti da nam bude bolje, no u konačnici ako nam ništa ne pomogne odlazak liječniku je neminovan. Ne znam gdje živite, no u većim gradovima Hrvatske postoje obiteljska savjetovališta koja svoje usluge ne naplaćuju. Postoje i telefoni za psihološku pomoć poput TESE koji osim usluge impulsa fiksne linije ne naplaćuju.
Neovisno o psihoterapiji za koju smatram da je ključna, prije svega smatram da je važno da porazgovarate s psihijatrom vezano uz lijek koji uzimate. Uvjerena sam da vam lijek znatno može pomoći i izvući vas iz stanja bezvoljnosti.
Ako imate nekoga s kim ste bliski i s kim se osjećate ugodno, provedite vrijeme s tom osobom. Tražite podršku. Depresija nije nešto što možemo samo otpuhnuti ako nam netko kaže da mislimo na nešto lijepo, no koliko god možete svoj fokus usmjeravajte na pozitivne stvari u okolini. Izbjegavajte ono što vas čini anksioznom, npr. čitanje ili gledanje vijesti i slično. Zaokupite se nečime. Čitanjem, radom u vrtu, izradom nakita… Bilo što što znate raditi a potreban je fokus. Ako birate knjige, birajte neke koje bi vas mogle nasmijati.
Sve što sam navela je vrlo općenito jer vas ne poznam i ne znam koje su vaše sklonosti i u ovom momentu to je samo mala štaka. Sigurna sam da bi iz dvosmjerne komunikacije bilo puno lakše doći do stvari koje bi vam pomogle te stoga još jednom savjetujem da potražite stručnjaka s kojim bi mogli razgovarati. Šaljem vam podršku.