U školi je odličan đak (inače je bisto i pametno dijete), ali smo se cijeli prvi razred "borili" s tim da je učiteljica ta koja određuje kako će se nešto raditi i kada, a ne on na što je često burno reagirao. Poduzimala sam razne pedagoške mjere od ne odlaska na treninge do ne gledanja Tv. U drugom razredu situacija je nešto bolja ali još uvijek povremeno pokazuje svoj "bunt". Ono što me trenutno zabrinjava je da se to neprimjereno ponašanje često javlja iz srama pred odraslima i drugom djecom s kojim se on ne zna nositi, a ja ne znam kako da mu savjetom pomognem. Naime, kada se srami reagira ne tako da se povuče, izgubi među drugom djecom, pričeka pa vidi gdje se može uklopiti nego prekriži ruke i ima stav ja to neću ili ne želi nešto napraviti (npr. na tjelesnom izvesti neku vježbu, otplesati na glazbenom, izreći neke svoje misli i odjećaje, kad ga se opomene reagira burno i kontrira učitelju...). S time zapravo još više pažnje privuče na sebe i iz tog često proizađe da nije "dobar" jer je neposlušan. Kako mu pomoći da sazrije i da se nauči u tim situacijama "normalno" ponašati ? Molim vas neki savijet kako da mu objasnim i pomognem da zbog toga ne dobije etiketu da je "loš"? Puno hvala!
Draga mama,
ono što može pomoći Vašem dječaku da se nauči nositi sa situacijama koje su za njega nelagodne jest nekakav izbor ili ideja kako u njima reagirati a da to bude ok za njega i one oko njega. Za to je odlična igra u kojoj dijete na indirektan način dobiva poruku koju želite da čuje.
Primjerice, možete se zajedno s njim igrati situacije u kojoj se jedan medvjedić (ili autić, ili neka druga igračka) srami pred cijelim životinjskim svijetom izrecititrati pjesmicu. Možete ga pitati što bi medvjedić mogao učiniti; možete sami dati neke ideje kako da se medvjedić nosi s tom situacijom (npr. medvjedić se može prisjetiti kako se jučer i zec sramio i kako ni njemu nije bilo ugodno ali je zatvorio oči i zamislio nešto lijepo i odrecititrao pjesmicu).
Također, važno je da prepoznate njegove osjećaje, da mu date do znanja da ste ih svjesni (primjerice njegovog srama) i da zajedno s njim istražujete kako bi mogao reagirati u tim situacijama. Ako Vam daje ideje koje Vam se čine neadekvatnim, uvijek ga možete staviti u „tuđe cipele“, odnosno u poziciju osobe prema kojoj se tako ponaša. Kako bi se on osjećao da se netko tako ponaša prema njemu, bi li bio tužan, možda bi ga bilo strah, možda bi se naljutio. U svakom slučaju razgovarajte s njim što može učiniti drugačije umjesto da reagirna burno.
Nadam se da će Vam ovi savjeti pomoći, a Vama i Vašem dječaku želim puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener