. Zapravo to radi jer se igra dinosaura, pa ako se dogodi da nešto u igri nije kako bi htio, onda ugrize prijatelja. Kod kuće nikoga ne grize, ni muža, ni mene ni brata koji je stariji. Ne odobravamo takvo ponašanje, uvijek mu govorimo da se nikoga ne smije gristi i da njega nitko ne grize. Mi mu kažemo da ako mu netko kaže: "Ti si beba", da i on kaže: "I ti si" te da tako riješi situaciju. Iako se već dugo trudimo, on i dalje grize i naravno da je to problem za tete u vrtiću koje brinu o sigurnosti sve djece. U vrtiću je svake godine mijenjao grupu te svake godine morao stvarati nova prijateljstva ispočetka iako nije u mješovitoj grupi. Svake godine je mijenjao tete i to obje, i to već četvrtu godinu za redom. Nisam zadovoljna s time i smatram da se s tetama nije povezao jer kad se navikne na tete, dođe 9. mjesec, nova grupa i nove tete. Čini mi se da mu nisu autoritet jer njegova osobnost je jaka i ne želi ih poslušati, a one ne mogu napraviti ništa da to on više ne radi. Kad mu kažu da to ne smije on se još više naljuti na njih te im svašta kaže pa se tete i zbog toga žale. Žao mi je njega jer ne zna drukčije riješiti svoju ljutnju. Ne znamo više kako da mu pomognemo i objasnimo da to ne smije raditi. Molim Vas za savjet. Lijep pozdrav i hvala unaprijed.

Draga čitateljice,

drago mi je čuti da imate jednog veselog, radoznalog i bistrog dječačića. Ponekad je baš takvoj dječici teže uspostaviti samoregulaciju ponašanja i osjećaja jer razumiju i shvaćaju više dok im je u isto vrijeme teže regulirati osjećaje. Dobro ste pretpostavili da on u toj situaciji jednostavno ne zna drugačije. Djeca najčešće grizu kada se nađu u situaciji s kojom se ne znaju nositi. Kada Vašeg sina preplavi osjećaj frustracije ili ljutnje on pribjegava jedinim načinom koji zna kako se može osloboditi tog osjećaja – ugrizom drugog djeteta. Iako on na kognitivnoj razini zna da to ne bi trebao raditi on u tom stanju ne nalazi prihvatljive načine izražavanja tih osjećaja. Vjerujem da je i njemu teško kada se takva situacija dogodi upravo zbog toga što je svjestan nepoželjnog ponašanja, no istovremeno mu se teško kontrolirati.

Zato je jako važno ne samo da mu se brani griženje, već da ga se uči što je to što može napraviti kada ga netko naljuti. Više o ljutnji možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/, a ovdje o agresivnom ponašanju: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/. Također, bitno je postaviti mu granicu na jasan način. Bez previše objašnjavanja. Ponekad puno objašnjavanja zapravo smanji snagu osnovne poruke koju želimo prenijeti. Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Kažete da je svake godine mijenjao vrtićku grupu i obje tete. Promjene u obitelji ili okolini kao što je dolazak prinove u obitelji, preseljenje ili mijenjanje vrtićke grupe (pogotovo ako je česta) može biti veliki emocionalni stres za dijete i potencirati agresivno ponašanje.

Predlažem da zakažete sastanak s odgojiteljicama i stručnim timom kako biste ga bolje razumjeli i zajedno našli rješenje kako preusmjeriti agresiju u ponašanje koje nije opasno za njega, a ni drugu djecu.

Puno sreće Vam želim!