U mjesec dana svijet se okrenuo naglavačke zbog prijetnje nevidljive golom oku. Osim što je ugrozio zdravlje, koronavirus ima i golemi negativni utjecaj na gospodarstvo, koji već sada osjećaju privatnici i mali poduzetnici.
Među njima je Đurđica Marković, urednica portala meteo-info.hr i chicita.eu te administratorica Facebook grupe Naša mala virtualna kavana u kojoj se njeguje toliko bitan socijalni kontakt, kad je već onaj fizički silom prilika sveden na minimum.
Način na koji se ova vedra Bjelovarčanka sa zagrebačkom adresom nosi s izazovima, a bilo ih je puno u njezinu životu, primjer je zlata vrijedan. To mi je bio motiv da porazgovaram s njom. Treba li ti dupla doza optimizma, na pravom si mjestu. Pročitaj što Đurđica ima za reći.
- Jedna ste od onih osoba koje pršte energijom. Pokrećete stvari, okrećete one koje su naopako, reagirate na nepravdu, potičete druge oko sebe da se izraze i razviju. Jeste li oduvijek takvi?
Bila sam dobro, iako prilično svojeglavo dijete. Ovnica, strastvena, bez dlake na jeziku. Tvrdoglava. Danas slobodno mogu reći da sam kao mlada djevojka bila i prilično egocentrična. Te djevojke već dugo nema, nestala je kad sam rodila sina. Danas više ne idem glavom kroz zid, mirnija sam i racionalnija, ali i dalje bez pretjeranog promišljanja reagiram na nepravdu.
Strastveno volim život i ta je strast moj pokretač, izvor mog optimizma i energije. Zbog nje u teškim situacijama funkcioniram poput robota – zapnem i ne stajem dok sve nije na svom mjestu. Tako, ne razmišljajući, pobjeđujem strah od negativnog ishoda, potrebu da bespotrebno analiziram prošlost ili da se uspoređujem s drugima. Volim se družiti s ljudima. Najčešće ih promatram i slušam, a onda postavljam pitanja. Ona pitanja čiji su odogovori važniji osobi kojoj su postavljena, nego meni. Slušanje, ono pravo, aktivno, je postalo luksuz našeg doba.
- Iz velikih životnih izazova izvukli ste najbolje, u poslu i privatno. Kako ste uspjeli u tome?
Uvijek činim najbolje što znam. Nekada je to dovoljno dobro, nekada nije. Kad sam nakon 20 godina rada u velikoj hrvatskoj kompaniji ostala bez posla, našla sam se pred vraški nezgodnim izazovom. No, umjesto da kukam, priznala sam sama sebi da to nije najgora stvar na svijetu koja mi se mogla dogoditi, budući posljednjih godina i tako nisam voljela to što radim i nisam bila sretna.
Nakon milijun DA i NE, odlučila sam krenuti u avanturu zvanu poduzetništvo, iako o njemu nisam znala ništa. Nabavila sam nešto literature, a onda i upisala tečaj za samostalnog knjigovođu, računovođu i financijskog savjetnika u RRIF-a, kako bih kroz brojke i financije barem donekle upoznala svijet u koji ulazim. Bilo je to prije 15-tak godina, i od tada do danas mnogo se toga promijenilo, kako u načinu rada, tako i u onome što radim. Jedine konstante su meteorološki portal čija sam i danas urednica, i Nebojša, moj partner u poslu i privatnom životu.
Kad bih trebala jednom rečenicom ocijeniti svoje poduzetničke dane, rekla bih da znam raditi, no ne i zarađivati novac. A kako je poduzetništvo, ipak, ponajprije model kojim se stvara neka dodana vrijednost, čini se da u tom svijetu nikad neću biti zvijezda.
- Trenutna situacija nije nimalo lagana za privatnike. Kako se u njoj snalazite?
Raditi je najteže u neizvjesnosti, a upravo je to glavna karakteristika vremena u kom se nalazimo. Kad si dio nekog većeg sistema, on ti daje određenu sigurnost, ali kada si u biznisu sam i pri tome malen, malen, jako je teško ne bojati se budućosti, biti priseban, racionalno sagledati mogućnosti i stvoriti nove prilike. Moja je priča još malo kompliciranija jer se, uz sve ostalo, borim i s predrasudama vezanim uz moju životnu dob.
- Osnivačica ste koji okuplja žene različitih profila i dobi. Koji je bio motiv osnivanja kluba, koliko postoji, kako funkcionira i što je ono najbolje što iz njega proizlazi?
Klub crvenih cipela neprofitna je networking platforma koja okuplja žene. Osnovan je prije 5,5 godina s ciljem promocije, osnaživanja i povezivanja žena. Osim web stranice na kojoj pišemo o ženama i za žene, organiziramo Ženske večeri Kluba crvenih cipela na kojima predstavljamo zanimljive žene i njihove projekte te u obliku panela razgovaramo o tzv. ženskim temama.
Sudionice panela osobe su koje o temama imaju različite stavove i znanja pa kroz otvorene razgovore s njima potičemo toleranciju i prihvaćanje različitosti. Povremeno organiziramo i kreativne večeri na kojima potičemo kreativnost i stvaralaštvo, kao i radionice na kojima jačamo "meke" vještine potrebne za svakodnevni rad i život. Sve to, naravno, u odličnoj i opuštenoj atmosferi, uz glazbu, poneki zalogaj i čašu vina. I, naravno, u crvenim cipelama, jer one su sinonim naših stavova i životne strasti.
- Ispijanje kave na ovom našem području je puno više od dnevne doze kofeina. To je dnevna doza druženja, razgovori, ritual. Nakon zatvaranja kafića zbog Coda 19, vi ste taj ritual prenijeli u virtualni svijet otvorivši na Facebooku javnu grupu , a kava u kojoj se u njoj uživa jednako dobro miriši i ukusna je kao i ona prava, što potvrđuju i gosti kojih je iz dana u dan u vašoj grupi sve više. Što za vas znači grupa i koji je bio motiv da ju otvorite?
Proglašenjem pandemije i ograničavanjem kretanja i aktivnosti, moj poslovni život je stao, a s njim i veći dio mog privatnog života. Stres zbog brige za egzistenciju vrlo brzo je učinio svoje i počela sam loše spavati. Trebala sam svoj dan strukturirati iznova, stara struktura bila je potpuno neodgovarajuća za nove okolnosti. A onda je došao 22. ožujka i potres u Zagrebu! Iako sam na prva dva udara, ona najjača, reagirala dobro, u satima nakon njih te idućih dva-tri dana potpuno me je svladala panika. Prestala sam spavati i jesti, trzala sam se na svaki jači zvuk izvana, na svaku vibraciju koju bih osjetila i čitavo sam vrijeme pratila kako se ponašaju naše mačke.
Nisam mogla raditi, i trebalo mi je nešto posve novo što će mi dovoljno zaokupiti pažnju dok ne popusti ta napetost koja me je paralizirala. Nedostajali su mi ljudi, kavica s prijateljima i upravo iz tih potreba nastala je Naša mala virtualna kavana, grupa ljubitelja kave i svega što se s njom u vezi na FB-u.
Osim lijepih fotografija, s kavom i o kavi, naravno, u grupi ćete naći i pričice o nekim starim i manje starim kavanama, kratke crtice o kavi i njenoj povijesti, poneku preporuku za dobar film, online koncert ili kazališnu predstavu, a početkom dana i lijepu misao koja ovih dana baš dobro dođe. Gosti najbolji su koje možete zamisliti – ljubazni, nekonfliktni i topli ljudi, spremni pohvaliti jedni druge, i zaista je privilegij administrirati takvu grupu.
- Kako provodite vrijeme u karanteni? Što ćete prvo napraviti kada nas puste van?
Vodim i dalje portale, pišem, prikupljam i objavljujem tekstove na njima, istražujem kavane kroz povijest za Našu malu virtualnu kavanu, a ovih dana pripremam i prve virtualne Ženske večeri Kluba crvenih cipela. Kao što ste na početku primijetili, optimistična sam pa pokušavam nagovoriti ljude iz svijeta marketinga da naprave s nama koju kampanju, bez obzira na okolnosti. I pišem svoju prvu knjigu.
- Imate kćer i sina u ranim 30-ima. Što vas čini najviše ponosnom kada su u pitanju vaša djeca i što je ono najvažnije čemu ste ih naučili?
Ponosna sam što su oboje potpuno samostalni, vrijedni, odgovorni i dobri ljudi. Najvažnije što sam ih naučila je da nije važno kakvi su drugi, važno je kakvi smo mi.
- Prekosutra vam je rođendan. Kako ćete ga proslaviti i što ste si poželjeli, ako nije tajna?
Dotjerat ću se, staviti svoj najdraži crveni ruž, obuti crvene cipele, kapnuti koju kap omiljenog parfema, a onda s Nebojšom, u našoj kuhinji, pojesti veliku krišku viške pogače koju on famozno sprema. I nazdraviti životu čašom pjenušca. Ovog trenutka imam samo jednu želju – da svijet obuzda Covid 19!
- I za kraj, čime se vodite u životu?
Istinski vjerujem da se dobro dobrim vraća i to je moja misao vodilja. Vrijeme jako brzo prolazi i zato treba iskoristiti svaki trenutak za ono zbog čega nam srce jače kuca. Đurđica je samo jedna od poduzetnica koja je pogođena cijelom situacijom u kojoj smo se našli. Upravo kako bismo i mi s portala žena.hr podržali naše poduzetnike, obrtnike, dizajnere... sljedećih dana objavljivat ćemo priče i intervjue s njima i kako su se snašli. Stay positive, ostani negativna. #podrzidomace