Uvijek je zanimljivo kad u našoj maloj Hrvatskoj sretnete osobu koja je iz velikoga bijelog svijeta došla živjeti upravo ovamo. Razloga ima mnogo zbog čega se ljudi na ovo odlučuju, a često je to ljubav. Upravo zbog ljubavi ovdje je završila Kolumbijka Monica Paola, koja je ovamo došla za svojim suprugom Željkom Hercegom.
Ljubavna priča Monice Paole i Željka započela je u Francuskoj. On je u potrazi za boljim životom napustio rodno Nedelišće i završio u Marseillesu, gdje je započeo kao perač suđa, no, zahvaljujući komunikativnosti i napornom radu, ubrzo je napredovao i postao konobar. Monica Paola napustila je Ibague, svoj rodni grad u Kolumbiji kada su joj na fakultetu gdje je studirala pravo rekli da mora naučiti drugi jezik. Kako je imala tetu u Francuskoj, logično je bilo da ode onamo i dobro nauči jezik, tako se zaputila preko oceana i zaposlila se kao babysitterica.
No, njene planove osujetio je susret koji se desio na Institutu za učenje jezika Euro Provence, koji su oboje upisali. Iako se prvi susret u rujnu nije činio “fatalnim”, na kraju se ipak pokazao takvim. - U rujnu 2001. godine ona me vidjela na hodniku u školi i iskre su odmah frcale. Ja sam joj vidio u očima da je to to. Jest da je ona tri puta izgubila moj broj telefona, ali nema veze. Na kraju sam ja nju upitao za broj telefona jer sam vidio da će se jedino tako cijela priča nekud pokrenuti, sa smijehom priča Željko.
Monica Paola i Željko Herceg upoznali su se u Francuskoj
Upoznavanje punice
No, vezu su započeli u siječnju iduće godine. - Sjećam se, jedne subote je prolazila s prijateljicom iz Čilea kraj restorana u kojem sam radio. Ja sam slagao terasu, a ona je prolazila i pozvala me da izađemo zajedno. Iako sam joj rekao da ne mogu jer radim, ipak sam se, naravno, pojavio i nisam požalio. Zajedno smo ostali sve do pet ujutro. I tada smo se intenzivnije počeli družiti i uskoro smo shvatili da se dobro razumijemo u svim detaljima, čak i onima gdje se drugi parovi često ne slažu.
Željko je uskoro Monicu zaprosio, i to u katedrali jer su, kako sam kaže, u Francuskoj oboje bili sami bez obitelji, pa je to odlučio učiniti pred Bogom. Nastavili su zajednički život, putovali po Francuskoj i uživali jedno u drugom sve dok se konačno nisu odlučili vjenčati. Cijelo ljeto su oboje puno radili kako bi si mogli priuštiti lijepo vjenčanje koje su oboje željeli, a odlučili su da će ono biti u Kolumbiji.
Viseće orhideje u Kolumbiji nisu rijetka pojava
No, prije samog vjenčanja obitelj je došla u kontrolu, Monicina mama je došla u posjetu u Francusku. - Jao, kad se toga sjetim ... Stalno sam joj govorio da mi ne dovodi još punicu jer nisam spreman za to, a ona je govorila da neće. I točno se sjećam, opet sam slagao stol na punoj terasi restorana i vidio ih iz daljine kako dolaze. Noge su mi se odsjekle, priča Željko, a Monica mu se sa svojim simpatičnim naglaskom ubacuje u riječ: - Rekla je da neće otići iz Francuske sve dok te ne upozna. - I tako su došle, nastavlja Željko: - Odmjerila me od do i na kraju sam prošao vizualni pregled. Zanimljivo je bilo, ja nisam znao španjolski, a ona pak govori samo taj jezik, tako da nismo mogli ni komunicirati. Ali sve se vidjelo u očima.
Nema spavanja u istoj sobi prije braka
Prije nego što su se zaputili u Kolumbiju, donijeli su odluku i da se neće vraćati više u Francusku, već da će svoj zajednički život nakon vjenčanja nastaviti u Nedelišću. Obavili su sve što su morali i krenuli su put Ibague, a ondje na aerodromu Željka je čekalo iznenađenje. - Na aerodromu nas je dočekalo 25 dobro raspoloženih i glasnih ljudi s balonima i transparentima. Bilo mi je zbilja čudno to sve, najednom su svi bili ondje - tete, bratići, ostala rodbina. To je kod njih običaj. Nema šanse da kad netko od nekud dolazi s puta da vas ne dočeka sva rodbina. Klinci se vade iz škole ili vrtića i svi dolaze. To je običaj u njihovoj zemlji, to je način da pokažu koliko im je stalo do te osobe.
Ove godine supružnici su otišli u Kolumbiju naučiti sve o kavi
I to je bilo samo prvo od mnogih iznenađenja koja su Željka ondje dočekala. Iduće je bilo kad su stigli do kuće. - Došli smo i odmah su mi rekli da je moja soba gore, a Monicina u prizemlju. Nema zajedničkog dijeljenja sobe u kući prije braka niti pod razno. Ja sam prvo mislio da se zafrkavaju, ali nisu. Smjestili su me u sobu do bake, gdje sam joj mogao biti na oku. Ali i to je jedan od običaja. Duboko poštovanje prema kući i ukućanima. Zanimljivo je bilo i iduće jutro kad ga je probudila galama – ulični prodavači, koji prodaju sve, od voća, preko friško pečenog peciva do ribe, ondje dolaze do vrata i megafonom najavljuju svoj dolazak.
Kako izgleda zaručnički tečaj u Kolumbiji?
Dva tjedna prije vjenčanja Monica i Željko morali su svake večeri ići na svojevrstan zaručnički tečaj. A on izgleda dosta drugačije nego kod nas. U Kolumbiji se ne odlazi samo svećeniku, već je na par sastanaka svećenik, a na nekoliko profesor s Ekonomskog fakulteta koji ima zadaću objasniti kako je brak kao mala firma. Znači, ondje se ne priča samo o Bibliji i vjerskom aspektu braka, već i o praktičnim stvarima - o raspodjeli novca i zarade, vođenju obiteljskih financija.
No, i ovaj dio o čednosti je drugačiji, kaže Željko: - Na jednom od predavanju svećenik je jednog dečka pitao koliko je veza imao prije ove. On je bubnuo osam. Ja sam mislio da će ga sad totalno ukoriti, ali nije. Samo ga je pitao: 'Jesi li sad spreman za vjenčanje? Koliko posto si siguran?' I kad je taj tip odgovorio tisuću posto, sve je bilo jasno. Rečeno nam je da uopće nije bitan broj veza, bitno je da na kraju pronađete ono što ste tražili. Treba tražiti. Nije bitan kompromis, odmah se pomiriti s danom situacijom, nego je bit naći ono što tražiš.
Vjenčali su se u Kolumbiji
Vjenčanje uz salsu
Na vjenčanju u Monicinom rodnom gradu bilo je 80 uzvanika, no, na žalost, nitko od Željkove obitelji ipak nije mogao toliko tisuća kilometara poteći put Kolumbije. Vjenčanje je bilo navečer, jer je ondje po danu veoma vruće. Kod njih je običaj takav da je u crkvi prisutna samo uža obitelj, a kasnije se slavi u restoranu uz večeru i ples, a umjesto klasične 2-1 glazbe svirala im je salsa.
Nakon vjenčanja zajednički život su, kao što smo već rekli, odlučili nastaviti u Hrvatskoj. I danas, nakon osam godina, Monica i Željko se vole još jače. Njihov brak je blagoslovljen i prekrasnom tri i pol godišnjom kćerkicom Paulinom koja je još jedan izvor njihove radosti. Svoju ljubav supružnici su pretočili i u zajednički biznis - prodaju njihovih vlastitih mješavina kave, i to ne bilo kakve, već prave kolumbijske kvalitetne kave. Danas žive život koji su oduvijek oboje sanjali i raduju se svakom danu koji je pred njima.
Iako je njihova firma sve uspješnija, izvor njihove najveće radosti je tri i pol godišnja kći Paulina
Casa Latino kao spoj kreative i dobre tehničke realizacije
Monica Paola i Željko Herceg ove su godine započeli pomalo neobičan biznis za naš kraj. Bave se prodajom vlastite mješavine kave koju uvoze iz Kolumbije. Upravo su zato i ove godine ponovo posjetili ovu prekrasnu zemlju u Južnoj Americi, kako bi se educirali i naučili sve što mogu vezano za kavu. Po povratku kući krenuli su s osmišljavanjem mješavine kave, s brendiranjem, te s osmišljavanjem prostora i pakiranja. Pokazalo se kako su Monicina kreativna snaga i Željkova dobra tehnička realizacija odličan spoj koji njihov brend Casa Latina čini sve prepoznatljivijim diljem Hrvatske.
Kavu uvoze sirovu u zrnima, nakon što sami naprave mješavine, kava ide na pečenje u Matulje u tvrtku Caffematic i onda nastavlja put Nedelišća gdje se skladišti i za svakog klijenta friško melje. Trenutno imaju tri mješavine. Sto postotnu arabicu, mješavinu arabice i robuste u omjeru 60:40 posto i Santos, stopostotnu arabicu koja uspijeva samo u Brazilu.
Monica Paola i Željko Herceg ispred svojih Casa Latino proizvoda
Casa Latino nudi zadovoljstvo konzumiranja “savršene šalice” kave, kave nevjerojatnog mirisa i arome. Za sad se njihovu kavu može piti u caffe barovima Posavec u Čakovcu i Murskom Središću i Aqua Kaktusu na Totomoru, u Dugom selu u Numero baru, u 22 tisuće milja u Zagrebu, u Futura caffeu u Varaždinu.
Što se prodaje tiče, Casa Latino kavu može se kupiti u Nedelišću, Havana Cigar Shopu u Zagrebu, a prodaja bi trebala krenuti i u Dubrovniku te Varaždinu gdje se već naveliko uređuje dućan. Njihova firma prodaje i druge proizvode iz čitave Latinske Amerike, ukusan namaz za kavu, napolitanke iz Kolumbije, kvalitetan duhan i cigare, te ručno rađenu čokoladu iz čokolaterije Bolero. U budućnosti želja im je kupnja vlastite plantaže kave u Kolumbiji. Što bi se moglo ostvariti već iduće godine.
Ovako izgledaju plodovi kave