I dok mnogi znaju Niku Fleiss kao bivšu skijašicu, ona je danas i uspješna poslovna žena. Osim što ima svoj salon za šišanje pasa, odnedavno je i tajnica u Samoborskom sportskom savezu, a ima i još nekoliko drugih poslova.
"0duvijek sam bila taj tip da mi je važno da se nešto radi. I nekad mi se čini da ni ne znam što sve radim. Upravo otvaram novi salon za šišanje u Samoboru. Dolazi skijaška sezona. Brati i ja imamo heli ski brat i ja, s partnerima u Sloveniji. Brat ima nešto na Kosovu. Još osim toga po novom se bavimo uzgojem Jack Russell terijera. Naša Bina je skotna i uskoro bi se trebala okotiti, pa i oko toga ima posla. Ali rekla bih da sam sve birala sama i da mi definitivno nije teško, ispričala je Nika Mariji.
Otkrila je i kako je u jednom trenutku željela postati veterinarka, no danas je sretna što se to nije dogodilo jer je sigurna kako ne bi mogla ispratiti ni jednu životinju.
"Odlučila sam se baviti psima u prvom lockdownu kad je sve bilo zatvoreno, a ja kao PR-ovac i marketinški stručnjak nisam mogla naplatiti ni jedan račun jer je sve stalo i eventi i sve stalo. Šetala sam gradom i gledala što radi i tko zapravo smije raditi. I vidjela sam da šišanje pasa radi jer to je kao i s našom kosom. Naša kosa raste i korisitimo usluge frizera. I to je bilo to. Sama sebi sam rekla, eto imat ćeš zanat, moći ćeš to raditi ako ikada dođu gora vremena od ovog. Upisala sam tečaj i jednostavno se zaljubila u struku. Završila i malo volontirala okolo dok sam tražila poslovni prostor, napravila plan, viziju", objasnila je Nika koja je salon otvorila lani u studenom . Ipak, nije to kod svih naišlo na odobravanje.
"Čula sam komentare da idem sto stepinca niže i pitanja poput: Čekaj ti pse šišaš i oko repa? Odgovor je uvijek bio: da. Meni to nije stepenica niže, meni je to dodana vrijednost. Stvorila sam dodatnu vrijednost. Upoznala sam divne ljude, divne životinje, ja taj svijet još dodatno širim. Ja to ne vidim kao nazadovanje. ", objasnila je NIka.
Nika se s Marijom prisjetila i svojih skijaških početaka. Kako je otkrila s 3 godine je već proskijala i nekako je kako kaže skijanje prirodno postao njezin izbor.
Do 13 godine trener joj je bio tata, odnosno on je bio klupski trener.
"Poslije toga sam prešla u reprezentaciju i tu se tata maknuo, a mene je preuzela reprezentacija gdje sam imala profesionalne trenere." objasnila je Nika te istaknula kako njezin otac nije mislio da će ona i brat profesionalno se baviti skijanjem.
"Moj otac je bio istinski zaljubljenik u skijanje, on se nikada nije profesionalno bavio skijanjem, iako je imao licencu za učitelja. On je u mladosti igrao nogomet i bio golman. Mislim da on nije ni zamislio da brat i ja budemo skijaši, a kamoli vrhunski, ali eto tako je ispalo. On je bio fer i maknuo se u nekom trenutku kad je možda mislio da je možda sa mnom došao do limita. Ja sam bila u pubertetu. Bilo je na noževe tada. Bilo je jako teško. Moja mama je tu bila tampon zona i gasila vatre. Znala sam čuti mamu kako govori, stalno mi je odvodiš i da joj nedostajem. I ja tada to nisam shvaćala i mislila sam si: daj me pusti tamo sam sretna. I mislim da je ona znala da sam sretna jer bi inače sigurno stala 'Fleissu na kraj", našalila se Nika. Ipak, kada je odlučila da više neće profesionalno skijati, najteže joj je bilo reći to tati, ispričala je Nika s 'knedlom u grlu'.
"Baš mi je bilo samo da njega ne razočaram", rekla je Nika te osvrnula na odluku da napusti profesionalno skijanje. Objasnila je kako je to bio splet okolnosti. Zaredali su se loši rezultati, a i razboljela se.
"Imala sam nesreću s puno ozljeda. Onda mi se se 2006. dogodio Epstein-Barr. To je zapravo virus. Ja sam dobila mononukleozu koju sam preskijala i nisam je preboljela i taj je virus prešao u sindrom. I doista mi je stvarao goleme probleme. Bila sam tri godine pod temperaturom, antibioiticima. Nitko nije znao što mi je. Ja sam se tri godine borila za povratak. I dok su drugi trenirali i napredovali, a ja sam stagnirala. Jednostavno sam došla do zida. Izgubila mjesto u prvih 30 u svijetu. I došli smo do toga, da su mi iz saveza rekli da su tu za mene i imaš određenu podršku, no možeš napraviti sama svoju ekipu. Bila sam na raskrsnici. Svi znamo koliko košta skijaška sezona oko 120 tisuća eura da ju zatvoriš. I onda sam mislila što ću ako sada potrošim sve što sam zaradila. Nisam bila dovoljno hrabra da stavim sve na kocku. U biti me najviše bilo strah poljuljanog zdravlja. I onda sam rekla imam 25 godina, žena sam i možda ako se sad primim obrazovanja, možda nije kasno da se izgradim u nešto drugo uspješno u drugom svijetu", objasnila je Nika i kaže nikada nije požalila.
Nika se osvrnula o svom odnosu s Janicom Kostelić, ali zašto joj je bilo lakše dok je Janica skijala, ali i što joj je najteže u privatnom poduzetništvu u Hrvatskoj.
"Jedan od najljepših osjećaja u poduzetništvu mi je da sam nekog zaposlila. Baš sam se dobro osjećala zbog toga", ispričala je između ostalog Nika te otrkila jednu od najvećih želja koju još nije uspjela ispuniti.
"Mislim da će izaći neka moja knjiga. voljela bih ostaviti pisani trag. Eto to mi je velika želja. Neka kao autobiografija. Imam toliko dogodovština. Možda će nekome pomoći.", ispričala je Nika.
A što misli o tome je li joj bilo teže u životu jer je žena, kako je ženama u profesionalnom sportu, što misli o majčinstvu, ali i koja žena joj je bila uzor! Sve odgovore pogledaj u podcastu 'Ženska strana s Marijom Pajić'.