Introverte ne treba 'popravljati' niti mijenjati
Introvertiranost nije nešto što se može pobijediti ili nadvladati, osoba se rađa s takvom osobnošću i takva ostaje do kraja života. Često, radi pritiska društva, introverti se počnu ponašati ekstrovertirano, no to ih zasigurno nimalo ne usrećuje. S obzirom na to da je društvo prilagođeno ekstrovertima, roditelji i učitelji vrlo često introvertiranu djecu prisiljavaju da sudjeluju u situacijama koje su za njih neugodne. Introvertirane osobe često se suočavaju s raznim optužbama da su premalo društveno aktivne ili pak pretihe, no takve su kritike prema njima zapravo vrlo nepristojne. To je isto kao da ekstrovertu kažemo da priča previše i da je preglasan.
Ekstremna sramežljivost i socijalna anksioznost problemi su kojima se psiholozi trebaju posvetiti, osobito ako negativno utječu na svakodnevicu i kvalitetu života osobe koja pati od tih problema. Važno je naglasiti da takve poremećaje treba rješavati na suosjećajan i profesionalan način. Introvertiranost, s druge strane, posve je normalna pojava. Biti tih nije isto što i biti sramežljiv, a introverte ne treba mijenjati niti pak ih pokušavati preoblikovati u ekstroverte. Treba ih samo prihvatiti, takve kakvi jesu – tihi, svoji i drugačiji.