Uoči otvorenja ovogodišnje izložbe T-HTnagrada@msu.hr koje će se održati 10. ožujka, popričali smo s Božicom Deom Matasić, jednom od 38 izlagača koji će svoje radove prezentirati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Božica Dea Matasić autorica je brojnih projekata koji obuhvaćaju različite vidove instalacija, land art intervencija i ambijentalne umjetnosti s naglašenim multimedijalnim elementima. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na nastavničkom odjelu, smjer kiparstvo. Izlaže od 1992. godine na petnaestak samostalnih i više od četrdeset, mahom žiriranih, skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Od 2006. predaje kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, sada u zvanju izvanredne profesorice.
Zbog čega ste prijavili svoj rad na natječaj T-HTnagrada@msu.hr, što ga čini posebnim?
Aktivno izlažem od 1992. godine i često se prijavljujem na skupne žirirane izložbe koje predstavljaju uvijek različit izazov. Ova natječajna izložba kroz svoje je trajanje i dosljednost postala institucija za sebe. Suradnja MSU-a i THT-a pokazala se kao solidan spoj logistike i financija, a kao najveću prednost spomenula bih uključivanje međunarodnih profesionalaca u žiri.
Recite nam nešto više o procesu nastanka rada koji izlažete na izložbi T-HTnagrada@msu.hr, te zašto ste se odlučili prijaviti upravo taj rad?
Rad Vreća bez dna nastao je kao reakcija na nesrazmjer posjećenosti muzeja i galerija u odnosu na trgovačke centre. To je osobito naglašeno u slučaju Muzeja suvremene umjetnosti i Avenue Mall-a koji djeluje kao njegov antipod na dijagonali velikog raskrižja. Obližnji Avenue Mall kao i većina trgovačkih centara vrve posjetiteljima. Opća manija kupovanja, posjedovanja i gomilanja pokazala se kao naglašena sklonost suvremenog čovjeka. Stalno nam nešto fali. Ako je deprivacija ono što u konačnici vodi pretjerivanju, što je onda to što nam stvarno nedostaje? Je li supstitucija zadovoljavanja stvarnih potreba šopingom potpuno pogrešna? Možemo li se tako zasititi ili postajemo ovisnici? Vreće bez dna. Obrisne linije predimenzionirane vreće svedene su na svojevrstan crni kostur sugerirajući izgaranje i zatvor u koji nas konzumerizam može uhvatiti.
Zašto je natječaj T-HTnagrada@msu.hr dobar za umjetnike i njihovu promociju?
Primljeni umjetnici stimulirani su već samom činjenicom da su njihovi radovi odabrani iz velikog broja prijava, te da će izlagati u jednom od najprestižnijih prostora u Hrvatskoj. Ova je izložba redovito izvrsno popraćena u gotovo svim medijima, te je sustavno dokumentirana i trajno vidljiva.
Što vas je inspiriralo da postanete umjetnik? Što vam predstavlja najveći izazov pri stvaranju novih djela?
Umjetnica sam postala jer mi je izražavanje kroz vizualne medije otvorilo brojne dodatne mogućnosti komunikacije sa sobom i drugima te kanaliziranja ideja i osobnih uvida. Ako nekada uspijem stvoriti rad koji na više razina funkcionira bez objašnjenja, smatram ga uspješnim.
Koja je po vama uloga umjetnika u današnjem društvu?
Uloga umjetnika u današnjem društvu ovisi o kontekstu samog društva na više razina, primjerice mikro, lokalnoj, proširenoj te globalnoj razini. Razlike između tih nijansi prisutnosti, odnosno javne zastupljenosti, gotovo su nemjerljive. Potpuno je različita uloga umjetnika koji živi u nekom od ratom zahvaćenih područja, ili onog koji stvara u privilegiranom i društveno podržavajućem okruženju.
Ako zanemarimo tu gradaciju i pokušamo naći zajednički nazivnik, uloga umjetnika može biti stvaranje situacija i podražaja za otvaranje osobnim integralnim uvidima (posjetitelja).