E baš me zanima što mislite o vikendu jer moj stav prema njemu vrlo je podijeljen. Kad sam išla u školu, od podneva u petak bila sam uvijek luda od sreće jer uskoro počinje vikend. To je bilo vrijeme rezervirano za prijateljice, gumi-gumi, no dobro i malo zadaćice, ali ne previše, izlete s roditeljima, posjete baki i djedu, odlazak u dječje kazalište... Onda je stigao fakultet. I opet sam se veselila vikendu: kasnovečernji izlasci, spavanje u nedjelju do podneva pa fina kavica s frendicama i prepričavanje te razmjena utisaka groznice subotnje večeri, razmjena materijala za faks i tako to.
A nakon faksa stigao je „ozbiljan život“. Posao, pa dva posla, pa dva posla i jedan honorarni + hobi i tako dalje. No moja ljubav sveopća prema vikendu još uvijek je tu. Pitate li me koji mi je od dva i pol dana najbolji, to je definitivno petak. Jer u petak poslijepodne postajem lakša barem 10 kg, puna životnog veselja, htjela bih sve odjednom: i u shopping, i pogledati neki dobar film, i svratiti u kazalište, u zimske dane malo odzujati u poslijepodnevnu šetnjicu i nekako u petak je sve lakše. Jeste li primijetili kako su i odnosi na poslu uglavnom baš dobri u petak? Naravno, kad svi već razmišljaju o omiljenoj nogometnoj utakmici, večeri kod kumova, odlasku na izlet s obitelji, tulumarenju, kuhanju omiljenog jela i slično. Jednostavno, petak je obojen lijepim vedrim bojama.
Pogledajte malo petkom oko sebe, prolaze sve neki sretni ljudi, još bi čovjek pomislio da je ova Hrvatska baš sretna neka zemlja. No, nakon petka dolazi subota. Nekad, u doba socijalizma, ljudi su vikendom baš imali vremena i za kuću i za izlaske, ma za sve. A danas, u ovo okrutno kapitalističko doba, kad mnogi ljudi rade i vikendima, ta ljepota subote se izgubila. Često se veselim vikendu jer ću uspjeti nešto napisati i nadoknaditi neke zaostatke s posla. Baš strašno, zar ne? Jedan dio subote svakako se podijeli na kuhanje, pranje, glancanje, usisavanje i slične kućne dražesti. No, ipak je subotom navečer zgodno i izaći, samo gdje? Jer u to doba vani su djeca i omladina, a to mi se nekako i ne da, nemojte misliti da sam mrzitelj djece i omladine, ma ni slučajno, ali nekako teško mi se zamisliti kako se drmusam uz neke čudne zvukove house-a ili nečeg sličnog. To je vjerojatno jer se nikad nisam napila. Nedavno me odvukoše u jedan kafić/klub, bilo nas je nekoliko zlatne dobi od 30 do 40 godina. Upadne nekoliko klinaca i pogledaju nas s krajnjim zgražanjem i užasom kao da su vidjeli gremline. Tada sam odlučila u subotu navečer sjediti doma s viklerima na glavi, u kućnom ogrtaču i papučama na cofleke.
A nedjelja? E to je jedan divan dan, ali samo do 12 sati. Jer tada mi u misli uleti neki vrag s iskeženim zubima i svrdla mi po mozgu: "Sutra je radni dan, sutra rano ustaješ, sutra je..." i to je nevjerojatno kako moje veselje nestane u trenu. Što raditi nedjeljom? Ako ste vjernik, onda je jasno – jutro vam je ispunjeno odlaskom na misu, nakon toga možda susret s prijateljima pa obiteljski ručak. Ako ste sportski tip, onda ćete sigurno odjezditi negdje biciklom ili s klincem svratiti na plivanje ili klizanje, ili svratiti u teretanu. Poslijepodne je super vrijeme i za peglanje, onako na TV stavite neki zgodni filmić – obično su to ljubavni ili obiteljske drame i šećete peglu po odjeći, samo pazite da vam zbog suza u očima pegla ne zastane predugo na omiljenoj košulji. A ta divna nedjelja je i dan za kupanje, pranje kose i friziranje, lakiranje noktiju, pregled garderobe i planiranje za sljedeći tjedan, priprema liste namirnica, ozbiljno planiranje ručkova, zubara, mehaničara i slično. Imate li djecu, vjerojatno ćete nedjelju provesti u pisanju zadaća, čitanju lektire i slično, a i to je dan dječjih rođendana. I na kraju, priznat ćete sami sebi da je još jedan vikend proletio u trenu i preostaje vam samo veseliti se sljedećem.
Kako vi provodite vikend?
Vaša Ema Jurić