Danas je život puno lakši zbog pomagala; perilice rublja, perilice suđa,
cjedilice agruma, telefona, televizora, mobitela i kompjutora. Frižider
i auto više čak ni ne brojimo u neku pomagalo, pa zar nisu tu oduvijek?
No,
koliko nam je život zaista lakši ili nam upravo ta pomagala otežavaju
svakodnevicu?
Krenuli ste razvrstati rublje za pranje kad vam je
zazvonio mobitel. Sve ostavljate usred posla i jurite se javiti. No,
upravo kad stignete do torbe i zgrabite mobitel on, naravno, prestane
zvoniti. Provjerite tko je zvao i vidite da je to susjeda iz stana ispod
vašeg pitate se što je trebala i je li hitno? Odlučujete se preskočiti
ovaj poziv misleći kako sigurno nije važno, pa, uostalom, subota je
poslijepodne. I ponovno se uputite u kupaonicu kako biste nastavili sa
započetim razvrstavanjem rublja.
Zamišljeno – učinjeno. Za par
minuta ponovno ste uz mobitel i razmišljate ne biste li je nazvali jer
možda je ipak bilo nešto važno? Zovete. Zauzeto. Nema veze. Krenete do
televizora kako biste provjerili što vam te večeri nudi
dalekovidnica...i odlučujete se snimiti večernji film jer već sad
sumnjate da ćete imati snage za gledanje do sitnih večernjih sati, pa je
bolje da ga snimite kako biste ga pogledali u nekoliko nastavaka.
Prođete pored mobitela i ponovno pokušate okrenuti susjedin broj. Ne
javlja se. Nema veze. Prošećete do frižidera, uz čiju ćete pomoć
smislili sutrašnji objed.
Nakon nekoliko predomišljanja doneste
odluku i krenete vaditi suđe iz perilice koja je malo prije objavila
kraj pranja. Po svršetku uputite se u kupaonicu do mašine za pranje
rublja koja uz buku vrti i stenje. Kad ste već tu odlučite iskoristiti
samoću doma, jer se obiteljska škvadra razišla svaki u svom smjeru i ovo
su rijetki sati kad ste sami. Krenete pod tuš. Upravo u trenucima kad
kapljice počinju sa sprovođenjem terapije opuštanja iz daljine začujete
zvonjavu. Prekinete tuširanje i napeto osluškujete. Ništa. Dobro je,
samo vam se učinilo. Nastavljate s tuširanjem, ali onaj prvotni mir ipak
je narušen i jednim uhom (ili je to šesto čulo) osluškujete da li nešto
zvoni. Ubrzo dobijete potvrdu svojih slutnji. Zvoni. Da, zvoni. Zvoni
mobitel. Završavate svoje vodeno opuštanje, užurbano se obrišete,
obučete i opet preskočite njegu tijela koju ste si već puno puta čvrsto
obećali. No, sad je možda ipak nešto hitnije, pa je najbolje provjeriti
mobitel. Vidite na kućnom telefonu da je i on zvonio. Opet je bila
susjeda kat niže. I ovaj put uzvraćate poziv i, gle čuda, opet je
zauzeto. Zaključujete da joj je dosadno, pa zivka uokolo, pa kog'
uhvati... Odlučujete se za nekoliko minuta kompjutera jer vaše
adolescentske kćeri nema doma i konačno imate priliku malo prosurfati po
vijestima, tračevima i poslati par mailova dragim ljudima.
I
baš kad sjednete začujete zvuk odlučne zvonjave na vratima. Otvarate, a
na ulazu stoji uzrujana susjeda iz stana kat niže. Osmjehnete se upitno
dok se na vas obrušava njena srdžba: "Pa dobro kaj se ti ne javljaš na
proklete telefone? Zovem te već više od sat vremena na sve moguće
brojeve. Kaj si gluha? Cijela kupaonica mi je poplavila radi tebe. Sve
susjede sam uspjela dobiti osim tebe. Kod mene je majstor i trebalo je
samo pola sata ne puštati vodu da mi može popraviti kvar!" (Vi šutite
skamnjeni, a ona nastavlja rafalnu paljbu) "I samo se ti točno iznad
moje glave, iznad moje je.... kupaonice nisi mogla smiriti na pol sata.
Za koji k....ti služi mobitel? Nisi pročitala uputstva kad si ga kupila?
Kad zvoni – javiš se!!! Dobro?" "Ali", pokušavate se obraniti, "ja sam
te ..." Ona se ne da prekinuti, "Kaj? Ne seri!! Sad imam kaj radit'
cijeli vikend." Okrene se na peti i demonstrativno napusti scenu. Vi i
dalje osjećate tragove opuštanja pod tušem, ali tek kao nešto što se
događalo u nekom drugom životu, i nakon što je dugim pogledom otpratite
niz stepenice zatvorite vrata i sebi u bradu prokomenirate: "Ideš, kaj
je živčana?!"
S povjerenjem,
Andreja Horvatić
Image
consulting specijalist
www.profashion.com.hr
Iako nam uglavnom olakšavaju život, ponekad ga mogu zagorčati